Sudac koji je oslobodio Šešelja po svim točkama optužnice jest Jean-Claude Antonetti, koji je prije bio savjetnik za pravosuđe francuskoga predsjednika. Ovdje je očito po srijedi sukob međunarodnih silnica, odnosno sukob američkih i francusko-britanskih interesa. U tim se krugovima očito koristi nakaradna logika: Ako je Amerikanac Theodor Meron mogao osloboditi hrvatske generale, onda i mi možemo osloboditi srpskoga vojvodu. Ma, te suce uopće ne zanima činjenica da su hrvatski generali branili svoj dom, a da je srpska vrhuška, kojoj je Šešelj bio i ostao udarna igla, bila okupatorska sila. Izjednačiti hrvatske generale i srpskoga agresora znači izjednačiti žrtvu i agresora, ubijenoga i ubojicu. Korijene ovakve nakaradne logike i politike možemo tražiti daleko u prošlosti.
U vrijeme protestantske reformacije, tada katolička Francuska svim silama pomaže njemačke protestante u borbi protiv njemačkih katolika i velikoga cara Karla V. Da nije bilo francuskoga spletkarenja protestantska “revolucija” zasigurno bi imala drugi tijek i ne bi se tako silno raširile te pogubne ideje. Njemački katolički car je na zapadu imao neprijatelje katolike Francuze, na istoku Osmanlije, neprijatelji križa Gospodinova, a u samom carstvu neprijatelje katoličanstva i Svete Stolice. Ovdje se sve može razumjeti osim držanja Francuza katolika koji su se postavili na stranu neprijatelja Katoličke Crkve.
Najviše francuskom zaslugom Osmanlije su kao “bolesnik na Bosporu” u Europi bile prisutne barem dva stoljeća u vrijeme kada više nisu imali nikakve snage očuvati okupirane prostore jugoistočne Europe. Znači, opet francuska politika na vlasti drži neprijatelje križa Kristova.
U vrijeme Kraljevine Jugoslavije Francuzi su svim silama podupirali strahovladu Karađorđevića. Začudo, i ovoga puta francuska je politika protežirala državni aparat koji se svim silama borio protiv Katoličke Crkve, iako su još i tada Francuzi bili većinski katolici.
Kako su s Britancima najviše bili “zaslužni” za stvaranje prve Jugoslavije, Francuzi su i nakon Drugoga svjetskog rata poduprli uspostavu Jugoslavije, pa se makar ona zvala i komunistička. Znači, nije bitno što su komunisti zakleti neprijatelji svake religije, a napose Katoličke Crkve, francuska politika svim silama podržava taj neljudski režim, u kojemu su najviše stradali katolici, istovjerci s Francuzima.
U vrijeme Domovinskoga rata kada je sve bilo spremno da se udari na Srbiju kao agresora na Hrvatsku i BiH, francuski predsjednik François Mitterrand kao duh slijeće u sarajevsku zračnu luku i tako sprječava vojne udare na srpskoga agresora.
Tako smo došli do haškoga sudišta i francuskoga suca Antonettia koji usprkos svim činjenicama, dokazima i svjedočenjima na slobodu pušta čovjeka koji je u više navrata beskrajno ponižavao i vrijeđao same haške suce, to sudište i sve one koji su mu se na bilo koji način suprotstavili. Tomu sucu presuditelju nije smetalo ni to što je Šešelj svoju aroganciju pokazivao u samoj sudnici, i to istom mjerom kako ju je pokazivao dok je sa svojim hordama zla vršljao diljem Hrvatske i BiH.
Ova je presuda presedan u povijesti sudovanja kojom su pravo i pravda dobili smrtni udarac. Znači, nije važno što tko čini, nego je važno hoće li se naći neki nepravedan sudac i prijeći preko svega zla koje je netko učinio i tako zlo proglasiti potpuno legitimnim a počinitelja toga zla slobodnim čovjekom. Ovo je uistinu civilizacijski poraz i vraćanje stoljeća unatrag. Od ovoga nedjela teško će se oporaviti sudstvo kao takvo. I onda još uvijek neki ponavljaju kako je pravda dostupna. Na ovomu svijetu teško, jer su mnogi zločinci (uključujući i Josipa Broza) umrli prirodnom smrću bez ikakvih presuda i odgovornosti za svoje čine. Nama vjernicima ostaje jedina nada vječno, božansko sudište.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
