U prošloj smo meditaciji, uoči svetkovine Rođenja Isusova od Djevice Marije (23. 12. 2021.), mogli razmišljati o samoponiženju Sina Božjega koji uze „lik sluge“, posta ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, kako već bistri sv. Pavao. A sada bismo o Isusovu uzvišenju i uzvišenu Imenu koje mu, nakon savršeno podnesene patnje i prikazane žrtve, darova vjekovječni Otac. Istina, ovakvo bi razmatranje pripadalo vremenu Vazmenog Otajstva, ali Isusovo je djelo jedinstveno: od začeća usmjereno na rođenje, na djelovanje i objavljenje, na raspeće, smrt, uskrsnuće i uzašašće. Budući da se danas – 3. siječnja – slavi spomendan Presvetog Imena Isusova, pravo je i spasonosno nastaviti raščlanjivati himan Filipljanima, gdje sv. Pavao govori o preuzvišenju Kristovu s pobjedničkim Imenom:
Zato Bog njega preuzvisi i darova mu Ime,
Ime nad svakim imenom,
da se na Ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.
I svaki će jezik priznati:
“Isus Krist jest Gospodin”
na slavu Boga Oca (Fil 2,6-11).
Ključne riječi: Ime, preuzvisiti, prignuti koljeno, nebesnici, zemnici, podzemnici, priznati jezikom, Krist, Gospodin.
Ime. U životu, kada se kaže poznato ljudsko ime, odmah imamo pred sobom njegovo lice, glavu, tijelo ili nešto u karakteru vrlo osebujno. Ime očituje osobu, biće. Bog u početku svjetlo naziva Danom, a mrak Noću. Imenuje Nebo, Zemlju, „On određuje broj zvijezda i svaku njezinim imenom naziva“ (Ps 147,4), a ima ih – prema zvjezdoznadarima – oko 200 trilijuna (2+20 nula). Bog Adamu naređuje da svaku životinju nazove njezinim imenom. Ime u Svetom Pismu znači bit, u ljudskom smislu: osobu, i toliko je puta samo ime zamjena za osobu. Bog se na Horebu Mojsiju predstavlja: Jahve = Ja sam onaj koji jesam. Vječni, razumni, slobodnovoljni, savršeni i apsolutni bitak. Bog zapovijeda da se njegovo Ime štuje, a ne izgovara uzalud. David, mladićak, oboružan samo s praćkom i s pet kamenčića, ide na filistejskoga gorostasa Golijata koji je gromada željeza i mesa. Filistejac prkosno i gromoglasno, tresući Terebintskom dolinom, bahato i s visoka dobacuje pastirčiću: Dođi bliže da te isjeckam i dadem mesožderkama za doručak. David mu s povjerenjem u Boga dječački dovikuje: „Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, ja idem na te u Ime Gospoda Sabaota, Boga…“ (1 Sam 17,45).
U Novom Zavjetu Isus, Sin Božji, poučava svoje učenike da na prvom mjestu poštuju Ime Očevo: Sveti se Ime tvoje (Mt 6,9). Petar apostol veli za uskrsla Isusa: „Nema, uistinu, pod nebom drugoga Imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“ (Dj 4,12). On je Spasitelj, i to jedini Spasitelj svijeta. On je Pastir Dobri koji svoje ovce poznaje i zove po imenu (Iv 10,3). A apostol Pavao zna da mu je zadaća Ime Isusovo pronijeti pred kraljeve i careve svijeta i da mu je za Ime Isusovo trpjeti (Dj 9,15-16). Mi se u sakramentu krstimo i u praksi križamo u Ime Presvetoga Trojstva; u biti, u bitku, u Božanstvu, u Ime Osoba Oca, Sina i Duha Svetoga.
Preuzvisi. Budući da je Isus savršeno sve opslužio što je od njega Otac tražio, osobito podnio pregorku muku na križu, pripada mu ne samo uzvišenje, nego preuzvišenje, proslava u savršenstvu Božanstva s pohvalom, i njegovu čovještvu ne će biti kraja.
Prignutih koljena. A to se preuzvišenje očituje u tome što se Imenu Isusovu sva koljena klanjaju. Svako stvoreno biće pred Isusom Sinom Božjim ne stoji na tabanima nego se prigiba, savija i kleči na koljenima. Isus je ne prvo nego iznad svih imena. Ono je najčešće spominjano vlastito ime i danas na svijetu. Ukucaj u Google na pr. riječ Jesus, otprve pokaže znamenku od nekoliko milijardi i milijuna i još više mjesta. Pogotovo o Božiću, Rođendanu Isusa Krista, kojega Europska komisija u jednom „unutrašnjem priopćenju“ svojim službenicima (pristup: 28.11.2021.) želi herodovski ukloniti ili barem „u Egipat“ protjerati iz Europe gdje se već 2000 godina pravo udomio i u kućama i u crkvama! Nešto im smeta to presveto Ime, jedincato Božanstvo i njegovo ponuđeno Spasenje, umjesto da se tomu raduju.
Nebesnici, zemnici, podzemnici. Pred proslavljenim Isusovim Božanstvom s čovještvom, uskrsnućem, na koljenima su sva bića i na nebu, i na zemlji, i u podzemlju, tj. i u paklu. Jest na ovome svijetu prošao krvavim križnim putovima. Jest tri puta padao na koljena, ali ne pred ljudima nego pred Ocem svojim kojemu je prikazao svoju žrtvu. Jesu ljudi pred njim „prigibali koljena“ u ruganju i pljuvanju. Jest visio šest sati na križu (tako: Mk 15,25.34), ali dočekala ga je Očeva vrhunska nagrada: svaki će jezik na ova tri stupnjevna razdvojena svijeta – podzemnom, zemnom i nebesnom – jezikom priznati da Isus Krist jest Gospodin, Kyrios. To je to novo preuzvišeno proslavljeno preslavno presveto ime Kyrios, tj. Gospodin, Gospodar, Vladar, Svevladar. Kyrie, eleison! Njemu je Bog Otac predao svu vlast i sav sud. On je Vlasnik svakoga čovjeka. I on je Sudac svega čovječanstva: Christe, eleison! Christe = Kyrie eleison.
U misnom anđeoskom himnu: Slava Bogu na visini tri puta Isusa zazivamo Gospodinom:
– Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste!
– Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev!
– Ti si jedini Gospodin!
Postoje u Crkvi molitveni zazivi odnosno Pohvale Imenu Božjemu koje pjevamo prigodom blagoslova s Presvetim: Blagoslovljeno njegovo sveto Ime.
* Isuse Kriste, Sine Boga živoga, koji si se utjelovio da i svojim ljudskim životom proslaviš Ime Očevo, a nas ljude ne samo od grijeha, smrti i pakla spasiš, nego da nas učiniš dionicima svoje božanske naravi, molimo te, daj nam milost da i mi proslavimo Oca nebeskoga te da nikada ne smetnemo s uma i ne skliznemo s puta kojim idemo prema pobožanstvenjenju koje si nam Ti, poslušan Ocu u Duhu Svetom, darom svoga preuzvišena Imena tako velikodušno omogućio.
† R. P.
Izvor: Crkva na kamenu
