Kroz iglene uši

7. „ODABRANICI U PEĆI PONIŽENJA“

Foto: bibleinfo.com

Mudrac Sirah, pisac iz drugoga stoljeća prije Krista, napisao je dvije usporedne iskustvene misli koje čitamo, citiramo i na njih se u ovom razmišljanju osvrćemo:

„Jer kao što se u vatri kuša zlato,
tako i odabranici u peći poniženja“ (Sir 2,5).

Ključne riječi: vatra, zlato, kušnja, peć, poniženje, odabranici.

Vatra. To je, znamo od antičkih Empedoklovih vremena, jedan od četiri temeljna elementa bez kojih čovječanstvo ne može živjeti na ovome svijetu: zemlja, voda, zrak i vatra. Veliko je bilo otkriće kada se čovjek domogao vatre, bez obzira bilo to darom vanjskoga groma ili kresanjem kremena o kremen. Vatra ili oganj [latinski: ignis] čovjeku pruža toplinu protiv studeni, svjetlo protiv mraka, zaštitu protiv životinja, hranu koja se na ognjištu prokuhava. Na vatri se voda ugrijava, meso peče, kava kuha. Lakše je do vatre doći negoli je moći uzdržavati. Ovdje sveti pisac veli da se i zlato u vatri provjerava. Kako?

Zlato je dragocjena kovina, metal ili element. Ono se nalazi do 3.000 m ispod zemljine površine pomiješano s drugim metalima i rudama u obliku zrna ili šipčice. Ima ga, kažu, najviše u Južnoj Africi, zatim u SAD-u (u Kaliforniji i Koloradu), u Kanadi. Zlato se smatra dragocjenim zato što je u prirodi posve rijetko, što odaje osobit sjaj, “zlatne” boje, i što je otporno na kiselinu, vlagu, hrđanje. Upravo po te tri spomenute karakteristike: rijetkost, sjajnost, otpornost zlato je slika nekih posebnih ljudskih uspjeha i pobjeda za koje se daje zlatna medalja; ili jubileja koji se slave u 50. godini ustrajna služenja. Tako Zlatni pir za bračne drugove koji su izdržali i dočekali 50. obljetnicu vjenčanja, ženidbe. Zlatna Misa za svećenika koji je doživio 50. obljetnicu misničkoga ređenja; za redovnicu koja slavi Zlatni jubilej prvih zavjeta. Zlato se može pretvoriti u novac, u zlatnik različite vrijednosti: 1, 5, 10 zlatnika. Kilogram zlata, prema jutrošnjoj cijeni, vrijedi oko 53.000 eura. Sustav vezanja novca u optjecaju s pokrićem u zlatu razvio se tijekom XIX. stoljeća, a prestao se koristiti početkom 70-ih godina prošloga. Iako to više nije uvjet za izdavanje i pokriće novca u optjecaju, mnoge države i danas drže značajne pričuve u zlatu. Najveće zlatne pričuve na svijetu imaju SAD, Njemačka i Italija, dok najviše zlata po glavi stanovnika ima Švicarska – oko 130 g po stanovniku, ujedno je i jedina na svijetu s više od 100 g po stanovniku.

Budući da su komadići zlata pomiješani s drugim metalima i materijalima, treba ih odvojiti, izlučiti, i to na vatri. Zlato se tali ili rastapa na 1064 stupnja Celzija, a ključa ili vrije na 2600 C. Platini je talište na 1774 C, a ključalište ili vrelište na 4300 C. Voda ključa na 100 C.

Zlato se tali ili topi u zlatotopki, u željeznom taljiku ili na taljici gdje se povećava temperatura. Željezo se tali tek na 1573 stupnja C. Stavi se u zlatotopku smjesa u kojoj ima zlata. Kada se temperatura poveća i dosegne do 1064 C, zlato se počne otapati i može ga se odvojiti u posebnu otpornu posudu. Tako se izuzme ili odabere sve zlato iz smjese. I to je praksa već tisućama godinama. I Sirah je zna. I govori o toj peći ili zlatotopki.

Kušnja. Bog tali ili kuša i ljudsku dušu koja je neizmjerno vrjednija od otporna, rijetka i sjajna zlata. Ali je i duša sa sposobnostima razuma i slobodne volje samo Božja tvorevina koja se tijekom vremena i kušnje razvija, dar umnaža, sirovina koja se mora temeljito obraditi. Duša se stavi u peć poniženja, na temperaturu kušnje da se vidi koliko će izdržati nečije bezumne klevete, užasne mržnje, očite nepravde, tjelesne bolesti i kako će podnijeti takve i slične nevolje, križeve,  trnovine. Tu se razumna duša izdvaja iz smjese raznih strasti koje vode u bespuća, a čovjek svrati pozornost na dušu koja ne smije propasti u vremenu nego se treba spasiti za vječnost.

Poniženje jest povrjeda ljudskoga prava, gaženje čovjekova dostojanstva, probadanje njegova ponosa. Kada pravednik podnosi oskvrnjenje svoje ljudske časti, i šuti – to je kušnja u poniženju. Tu on polaže životni ispit. Kada poštenjak vidi kako mu se otimaju neupitna ljudska prava ili dobra, i trpi – on je kušan u zlatotopki poniženja. Mnogi tijekom takvih kušnja i taljenja: umjesto da ustraju, buntovno ili bezvoljno odustanu; umjesto da pokažu sjajne rezultate, nepopravljivo propadnu na ispitu i testu; umjesto da se ubroje među rijetke pobjednike i očituju uzornu vjernost u svome pozivu, izgube se i nestanu u bezimenoj masi ovoga „naraštaja opaka i preljubničkoga“ (Mt 16,4). Neki ljuti zbog testiranja svoga talenta, ogorčeni na vatru koja prži i ponižava, u svojoj oholosti ne prestaju rogoboriti na Darovatelja talenata i zlata i na Njegovu metodu poniženja, dušotopku, s pomoću koje se darovi do kraja odabiru, razvijaju, množe i stalno provjeravaju: da obdareni priznaju je li to njihov dar za koji su oni zaslužni ili im je to dar dan „na dar“, na daljnju razradbu i zaradu (Lk 19,26).

Odabranje. Kao što se zlato izdvaja iz smjese raznih elemenata na spomenutoj temperaturi, tako se i odabranici uzimaju između mnoštva ljudi i u „peći poniženja“ zagrijavaju, tj. provjeravaju svoju vjernost Bogu, i to na niskoj temperaturi od 45 ili 50 stupnjeva Celzija: vojnik na bojištu, gimnazijalac u sjemeništu, sudac u sudištu, športaš na igralištu, glumac u kazalištu, svaki vježbanik na svome vježbalištu, a odabranik u vatrištu života.

„Mnogo zvanih, malo odabranih“, riječ Gospodnja (Mt 22,14). Najprije poziv, i to samo s Božje strane: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15,16). A odabranost uključuje ljudski odgovor i suradnju onih koji su pozvani. Da netko bude odabran, treba izići na ispite, položiti propisane testove, provesti označene vježbe, izdržati nepredviđene preprjeke, kušnje. I da bude odabran, treba biti uporan i otporan; treba se osobito provjeravati „u peći poniženja“. Pa tek ako se u svemu tome pokaže sposoban, ustrajan, sjajan, pogotovo u vrhunskom stupnju, onda će biti i odabran. Odabrani su se pokazali suodgovorni s obzirom na početan poziv. Ako sve polože s izvrsnom ocjenom, mogu biti konačno odabrani, kao „zlato u taljiku“ (Mudrost 3,8). Zadobiti „zlatnu“.

Odabranik Božji. Mojsije izvučen iz Nila, čudesno je spašen i još čudesnije odgajan i školovan na faraonovu dvoru, gdje ga je faraonova kći posinila. Kada je odrastao, u svojoj 40. godini, „mislio je da će braća shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše“ (Dj 7,25). A ni on ne bijaše dozreo. Trebalo mu je još 40 godina pedagoške škole pustinjske prašine i peći frustracije da nauči kako Bog zapovijeda. Spletom raznih spletaka u koje se i sam spleo, mora u midjansku pustinju, gdje se privatizira: kao čobanin čuva ovce u svoga punca Jitra. Naučio se poniznosti: “Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji“ (Br 12,3). Jednom na Horebu, vrhu Sinaja, iz Gorućega grma prosijava zov: „Mojsije! Mojsije!“ – „I sad hajde!“ (Dj 7,34). Mojsije se ispričava da je „spor na jeziku“, da zamuckuje, da je zaboravio egipatski, ali Bog mu pridružuje brata Arona. Tek nakon deset velikih egipatskih prirodnih čudesa neviđenih razmjera faraon popušta i Mojsije izvodi narod kroz pustinju. Čudesno prelazi Crveno more, a Bog zakoči kotače faraonskim kolima. Vođa na Sinaju prima od Boga Dvije ploče Deset zapovijedi da ih uruči narodu na opsluživanje (vidi sliku na početku). Kada vidje da se narod uvalio u idolopoklonstvo, od ljutine razbi obje Ploče. Smrska i „zlatno tele“ kojemu se klanjahu, a koje usitni, ubaci u vodu i dade narodu da pije: nȁ ti ja! Bog mu ponovo gromovima ispisa Dvije ploče. On osobno ne dočeka ulaska u Obećanu zemlju, jer očitova znakove sumnje u ideale vječite koje mu Bog postavi. Izreče na Boga pred narodom neku riječ „nesmotrenu“ (Ps 106,33). Bijaše mu neoprostiva jer ponizi svetost Božju; iako je očima vidje, nogom ne stupi u zemlju u kojoj „teče med i mlijeko“ (Izl 3,8). Ipak u životu nauči primati sve ponizno iz Božje ruke kao i svi oni koji pokazuju da su ponizni u prihvaćanju poniženja, otporni na poteškoće, sjajni u svojim vježbama i rijetki u pobjedama koje donose nagrade. Zato: doista, mnogo zvanih, malo odabranih. Tajna Božje apsolutne slobode i ljudske relativne slobode i suradnje s Božjim darovima. Životna je to istina. I škola.

* Bože, koji i naše duše, poput pročišćenja zlata u vatrenoj peći, pročišćavaš na životnom ognjištu poniženja i taljenja, daj nam milost da sinovski i ponizno prihvaćamo tvoju kušnju, izdržimo sva tališta odabira i tebi budemo sve na veću slavu i u tebi postignemo vječno spasenje.

† R. P.

Izvor: Crkva na kamenu