Učiniti dan posvećen Gospodinu drugačijim od dana u kojima smo posvećeni radu za osobnu egzistenciju. Dogodi se da često zaboravimo da je taj dan Božji dar, a Gospodin svoje darove daje uvijek i samo na korist svima nama, nikada na štetu. Na koji način onda svetkovati Dan Gospodnji i zašto je upravo ta tema tako često kamen spoticanja i predmet rasprave tolikim vjernicima?
Svi oni koji žive Kristov nauk i vjeruju u Boga koji je ljubav, Boga Oca kojega nam je navijestio i svojim životom i djelom otkrio Isus Krist, znamo da je poziv na svetost sadržan u pozivu na poslušnost dvjema zapovijedima ljubavi, ukratko: „Ljubi Boga i ljubi bližnjega!“ Koliko je teško nekada ovo održati, svi smo svjedoci. I dok svakodnevno većina nas živi one proročke riječi koje je Bog rekao ljudima, nagovješćujući im da će u znoju lica svoga za kruh raditi, onaj jedan dan daje čovjeku da ga podsjeća na vrijeme provedeno u raju, da ga podsjeti na blaženstvo i Božju blizinu koju je čovjek baštinio prije grijeha. I zato poziv, ne na odsustvo rada, nego na blaženi život, posjet Bogu koji me ljubi, sjedinjenje s njim u svetoj euharistiji, a nakon toga vrijeme posvećeno ljudima, onima koje sam pozvan ljubiti kao sebe samoga. Nije li to divan način života s Bogom, napredovanje u svetosti života na koju smo pozvani od početka? Jer dan odmora, kako ga mnogi zovu, nije izgovor za ljenčarenje, nego poziv i podsjećanje na Boga koji je ljubav i koji nas poziva da se već ovdje na zemlji spremamo za vječni život koji nam je pripravio od postanka svijeta.
Don Ivan Marčić
