Ono što bi trebalo krasiti svakoga Kristova učenika jest odvažnost u svjedočenju i neustrašivost u propovijedanju. Kada kažem propovijedanju ne mislim nužno na propovijed koju svećenik izgovara u crkvi za vrijeme svete Mise, nego na pouku o važnosti Božje blizine i ljubavi na koju je svaki pojedinac pozvan i koju smo svi pozvani živjeti i životom svjedočiti. Prekrasno je, usudim se čak reći i simpatično, Petrovo istupanje u Lukinu evanđelju kada on Isusu, onako djetinje, kliče: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt” (Lk 22,33). A kako je tek pao na ispitu kada je pijetao zapjevao. Hemingway je pitao: “Komu zvono zvoni?”, a mi se možemo danas zapitati: “Komu pijetao pjeva?”
Drago mi je uvijek iznova čitati evanđeoske ulomke muke, i svaki put, onako “svetoignacijevski”, pokušam se naći na mjestu i vidjeti sve to što se tamo događa te se pokušati okoristiti onim što vidim i čujem. I sjećam se kako mi je kao djetetu ova situacija Petrova zatajenja bila veoma smiješna, jer mi nije bilo jasno kako je mogao zatajiti Isusa, kada je znao da je on Sin Božji. Danas, nekoliko desetljeća stariji, sakramentom svetoga reda opečaćen i teološkim obrazovanjem oblikovan, sve mi je lakše staviti se u Petrovu ulogu. Gledam oltar i ambon kao slavne dane Isusova naviještanja, mjesto odakle se tako neustrašivo govori o Kristu Bogu, ili kako rekoh na početku, poučava o važnosti Božje blizine i ljubavi na koju je svaki pojedinac pozvan i koju smo svi pozvani živjeti i životom svjedočiti. A onda tamo negdje, kraj neke tople vatre, u društvu meni potpuno nepoznatih ljudi, zamucam na pitanje neke sluškinje koja me prepoznala iz one maloprijašnje situacije. Stisnuta šaka, ruka u zraku, svečana intonacija, dikcija i vokabular koji osvajaju, sve ono što krasi jednoga govornika koji ima sve preduvjete da izvrsnim uspjehom položi ovaj ispit, sve pada u vodu pred jednim pitanjem nekoga tko se u kontekstu uopće ne čini bitnim, a zapravo je to naše najteže pitanje na ispitu života, jer nakon njega pijetao pjeva. A poslije pijetla ide Kristov pogled koji govori bez riječi. Koja će moja reakcija biti? Hoću li i ja, kao Petar, kajati se i gorko plakati zbog toga što nisam posvjedočio, nego sam se pravio da ne znam Isusa, ili ću biti onaj koji hrabro govori za istinu, baš kao i njegov učitelj?
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu
