Sveti nam Luka u Evanđelju koje čitamo na Treću nedjelju Došašća liturgijske godine C (3,10-18) iznosi kratke pouke koje je na jordanskoj obali izrekao sv. Ivan, Kristov preteča, pred raznim skupinama radoznalih i dobronamjernih slušatelja. Nije to bila samo zapamtljiva propovijed u kojoj se Isusov rođak Ivan oglasio baritonom vapijućega u pustinji, gdje krsti samo običnom vodom, da raskajane očisti od grijeha, ali im ne može dati posvetne milosti. Nego, to bijaše pravi razgovor koji se vodio između mnoštva okupljenih, osobito carinika i vojnika s jedne strane, i Ivana proroka s druge strane. Grješan se narod pojavio pred Ivanom da čuje Božje priopćenje za svoj odnos prema Bogu, za svoje duhovno obraćenje. „Što Bog misli o meni?“ – koga to ne zanima ako ima imalo u sebi vjere i želje za spasenjem! A Bog nadahnuo Ivanu što misli o jednima, o drugima i o trećima.
Tri puta ponavlja se pitanje: „Što nam je činiti?“ (Lk 3,10.12.14). To pita mnoštvo naroda, taj upit napose postavljaju carinici, to isto žele znati vojnici. Ivan preteča odgovara jasno i odvažno ističući svakomu posebno u čemu se sastoji pravo novo mesijansko obraćenje i pravo štovanje Boga.
1. – Ljubav. Ivan poručuje zagrijanu mnoštvu: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako“ (Lk 3,11). Božji se glasnik raspalio protiv ljudskoga egoizma koji je razliven po mnoštvu, uvjetovan doduše ljudskim potrebama, ali isto tako hranjen naravnom pohlepom i nebrigom za druge. Na respiratoru sebičnosti diše svaki čovjek i svako mnoštvo: Daj ti meni, a ti se snalazi kako znaš! Nasuprot tomu naopaku načelu, Ivan ističe da je pravi vjernik, pravi miljenik Božji, onaj koji dijeli svoje sa svojim bližnjima: i haljinu, i hranu, i novac, i krov nad glavom. To osobito vrijedi za Kristove sljedbenike, za domaće u vjeri. Ne može se kršćaninom zvati tko se svojim sebeljubljem hvali. Kršćanin se nikada ne može zadovoljiti time da upotrebljava ono što je korisno, pogotovo ne ono što je raskošno, ako pokraj njega živi subrat koji nema ni onoga što je za život nužno. Eto to je zahtjev istinske ljubavi koja se to više razmnožava što se više razdaje i dijeli. To je poruka Došašća! S razlogom je naša Crkva odredila da se ove Treće nedjelje posebno misli i na onaj službeni Caritas kojim pomažemo drugima.
2. – Pravda. Obraćaju se i carinici učitelju Ivanu upitom što oni trebaju raditi. Ivan, čitajući njihove misli i djela, prenosi im Božji brzojav: Pravdu na sunce! Poštenje na vidjelo! Budite pravedni i pošteni u svemu! Ako je itko u ono doba bio rado neviđen, to su bili carinici – kao domaći veleizdajnici – u službi poganskoga okupatora. Uočljivo je da Ivan ne govori carinicima da prestanu biti carinici. Ne! Neka oni ostanu u službi u kojoj jesu, ali neka ne budu lopovi i gulikože. Neka ne uzimaju poreza više nego što je određeno. (I ono što je određeno, mnogima se čini previše!). Ovdje je doista silna pouka za svakoga od nas. Pred Bogom nije važno ili si carica ili caričina sluškinja, ili si carinik ili svećenik. Važno je da si u svojoj službi pravedan, u najmanjim stvarima vjeran, na svome mjestu savjestan i častan. Ne zlorabi stolice i auktoriteta, društvena ili crkvena položaja! Zadatak istinita kršćanina jest zauzimati se za društvenu i nacionalnu pravdu. Jer bez pravde ljubav bi bila slabost, kao što bi pravda bez ljubavi mogla biti obično nasilje. Možda ne možeš pridonijeti da se društvena nepravda bitno promijeni, ali možeš učiniti ove nedjelje nešto za onoga stvarnog potrebnika kojega će djelatnici Caritasa s tvojim darom pronaći i obradovati. A ti, dragovoljni volonteru, zahvali Bogu da imaš naravna dara i rada i radosti!
3. – Milosrđe. Ivan odgovara također vojnicima, koji su vjerojatno bili najamnici u službi utjerivanja poreza i carina, neka vrsta policije. U svojoj su službi imali veću mogućnost zloporabe vlasti nego sami carinici. Stoga ih pronicavi Preteča upozorava: „Nikome ne činite nasilje, nikoga krivo ne prijavljujte. Budite zadovoljni svojom plaćom“ (Lk 3,14). Imajte razumijevanja prema ljudima! Ako netko ne može platiti poreza danas, ne gonite mu odmah junicu ispred kuće. Pomirite se svojom plaćom. Tko je mogao tada biti zadovoljan plaćom? Tko li je od tada do danas? Što ljudi imaju veću plaću, to za većom još više čeznu. Znati se zadovoljiti onim što imaš i što radiš, nije nikada ni lako ni jednostavno. Uvijek misliš da si više zaradio, da si zakinut, pretpostavljaš da će ti na drugome mjestu biti bolje kao da na drugoj strani postoji zemaljski raj, a ne suzna dolina, drača i trn! Ima ljudi koji se uvijek tuže na vlastito stanje. Misle ako nemaju u preobilju i u rasipništvu, da uopće nemaju. Ali kada čovjek želi steći na grbači drugoga, kada nema milosrđa i razumijevanja, kada se služi nasiljem da postigne svoju zamišljenu „pravdu“, onda ne radi samo protiv pravde, nego i na svoju propast.
Konačno Ivan iznosi pravu mesijansku poruku. Priznaje prije svega svoju malenost. On nije Mesija! On je samo preteča, glasnik, poravnatelj hrapavih i krivudavih putova. Prizna da nije dostojan Mesiji ni služiti, ni obuću mu na nogama svezati ili odriješiti. Stoga ističe Mesijinu veličanstvenost. Mesija, Krist Isus, dolazi krstiti u ognju i u Duhu Svetome. On ne oslobađa samo od grijeha, nego on daje milost. Njegova je uloga očistiti žito od pljeve. Dolazi u sudačkoj moći razlučiti dobra djela od zlodjela. dobrotvore od zlotvora. Njegova je metoda: finoća u odlučnosti. Uvijek suzdržljiv, a prijatelj prve klase. Svojim prijateljima ne priča samo o vječnoj ljubavi nego i o vječnoj osudi. U njegovoj ljubavi nema nikakva sentimentalizma, sladunjavosti. Njegovo je prijateljstvo ozbiljno, odlučno, odgovorno upravo zato jer uključuje sud. Tko želi s Isusom prijateljevati, neka pokaže svoju vjernost na križu, u peći vatrenoj, u Duhu Svetom.
Božić je vrijeme kada je Malo Djetešce iz betlehemske štalice kadro ganuti okorjelo ljudsko srce. Ali nije se dosta samo ganuti. Treba biti svjestan da će to isto Dijete biti pravi i jedini Sudac koji će jednoga dana vijačom svoje sudačke riječi rastaviti pšenicu dobrih nakana i djela od slame praznih riječi i lažnih obećanja kojima svijet obiluje. Zato s Božićem nema šale!
† R.P.
Izvor: Crkva na kamenu
