Volim promatrati uzore vjere koji su kroz cijelu povijest Crkve postavljali kriterije kako se služi Bogu u njegovu spasiteljskom naumu i do koje mjere treba ići. Mjera je uvijek bila jasna: i život dati, ako je potrebno, za svjedočanstvo Božje ljubavi na ovom svijetu. Ono što je zanimljivo jest činjenica da svi oni koji su u povijesti Crkve zauzeli mjesto onih koji su primjeri vjere, ili kraće nazvani, sveci, imaju jednu karakternu crtu jednaku, a ta crta je beskompromisnost. Svaki od njih je imao svoju verziju razumijevanja i ispoljavanja Božje ljubavi, već u skladu sa svojim karakterom i osobinama koje su mu bile urođene. Razumjeli su grješnike, molili za pogane, opraštali neprijateljima. Jedina stvar koju nikad nisu propuštali bila je osuda grijeha. I svaki od njih je to na svoj način radio temeljito, kolokvijalno rečeno, do kosti.
Uzmimo za primjer sv. Pavla, nekad Savla. On je ista osoba, učen, cijenjen, temeljit u onome što čini i duboko uvjeren da čini Božju stvar. Progoni Crkvu i Krista na stravičan način. I kad doživi obraćenje, kad Krist se rodi, umre i uskrsne u njegovu srcu i on postane istinskim hramom živoga Boga koji ljubi do kraja, sve što je činio, nastavlja činiti, ali u Božjoj ljubavi. Ni u jednom trenutku nije odustao upravo od te izričite i smjele čvrstoće u nauku koji je učio. I djela koja je činio bila su ista, samo je umjesto nasilja izabrao ljubav – Krista koji ga je pozvao u novi život. I pokušavam samo zamisliti kako je teško bilo čovjeku poput Pavla, pametnom i tako vidno sposobnom za djelo koje je pozvan činiti, pobijediti samoga sebe u susretu s ljudima koji nisu željeli razumjeti ono što je bilo tako jednostavno, koji su odbijali i najmanju mogućnost za promjenu u onom što čine, a s druge strane ih čeka toliko više. Kako je samo uspijevao svezati temperament kojega je očito imao, ne znam. Vjerojatno je samo Duh Sveti u stanju ukrotiti tu “divljinu”. I još ih je bilo u povijesti, koji su sebe pobjeđivali više puta dnevno i na više načina da ne bi na neki, rekli bi danas “nepedagoški” način pokazali ljudima što je ispravno.
Čemu nas može poučiti primjer svetaca? Ljubav Kristova mijenja. Ono što je dobro, što je dio nas, Bog uzima u svoju službu, a nas mijenja i prilagođava da budemo u stanju ne činiti ono što inače činimo redovito, a da činimo stvari koje su nam inače nezamislive. Ukratko: Bog nas mijenja ako mu to dopustimo.
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu
