Isus na Maslinskoj gori. Gleda grad Jeruzalem. Gleda budućnost svijeta. Onu vječnu. S njime su i učenici njegovi. On im kaza prispodobu u pet redaka ponavljajući pet puta: pazite, bdijte, budni budete… da dobro zapamte. “Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti ‑ da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro ‑ da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!” (Mk 13,33-37).
Malo opisno: Bio jedan multimilijarder, imućan imanjem, a još bogatiji mladom i zdravom poslugom. Poznat po darežljivosti prema svima i u svemu, a po povjerenju prema ukućanima, uključujući i sluge i sluškinje. Jednoga proljeća odluči domaćin poći u daleki svijet. Nikomu ne kazuje ni kamo će poći ni kada će doći. Naumi povjeriti slugama svoje kuće na upravljanje i imanje na obrađivanje. Ti ćeš se, Mare, brinuti za djecu; ti, Marko, za njive; ti, Rafo, za konje; ti, Boro, za goveda; ti, Kate, za kuhinju; ti, Pero, za trgovinu; ti ćeš, Andrija, biti vrtlar; ti, Jakove, vratar; ti si, Petre, za nadgledanje svega. Kada su mu priveli konja da uzjaše, gospodar se obazre, još jednom provjeri jesu li sluge zapamtile svoje domaće zadaće i uputi im posljednje napomene dosta ozbiljnim glasom: Sluge moje, ostavljam vam sav svoj imetak da ga čuvate, obrađujete i uživate. Između drugih slugu i sluškinja nađite sebi suradnike. Imam povjerenja u vaše poštenje i poslovanje. Svaki od vas ima i zna svoje zadaće. Ne zaboravite: niste vi gospodari i vlasnici imanja, nego samo njegovi privremeni upravitelji. Zato, pazite! Jednoga ćete dana dati račun za svoje poslovanje. Sve i kada biste me pitali kada ću se vratiti, ne bih vam odgovorio. Stoga, bdijte! Hoće li to biti na jesen ili za deset jeseni, nije vaše znati vremena i zgode. Mogu se pojaviti o podne, uvečer, oko ponoći, u pjevčana doba. U svaki čas. Prema tomu, tako se i vladajte. A vratareva je zadaća bdjeti i paziti tko u kuće ulazi i tko izlazi. Vaše je da radite, budete budni, da vas ne zatečem pijane i pospane. Pozdravljam vas i prepuštam vas vašoj slobodi, sposobnosti i odgovornosti.
Isus završi prispodobu s poučkom koji vrijedi za sve ljude na ovome svijetu:
„Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“ (Mk 13,37).
Bogati i plemeniti Gospodar, koji je otišao na put, a povjerio svoj imetak slugama, slika je Gospodina Boga. Njegovo je sve imanje, cio ovaj svijet, sa svim svojim zakonima, zadatcima i darima. Mi smo njegovi sluge, upravitelji njegove zemlje i njegovih kuća. Samo za trenutak, a to je što bi rukom o ruku. Mi smo njegovo puno i pravo vlasništvo.
Gospodar je otišao, ali je on ipak nevidljivo prisutan, na svoj način. On je nazočan i u ljudskom srcu i u jezgri atoma i u galaksijama nebeskim. Nazočan jednako i u središtu Pariza i ovdje u našem gradu i u Sjevernoj Americi. Prisutan uz teška bolesnika na odjelu za covid 19, kao i uz teška grješnika koji tone u sve dublju izolaciju. Mi bismo toliko puta voljeli vidjeti njegove izravne božanske zahvate u naše ljudske živote i patnje, u ljudske okrutnosti i zloće, ali on je ne samo pun povjerenja nego i božanskoga strpljenja. Došašće je vrijeme našega iščekivanja i strpljivosti. Božji zakoni funkcioniraju posve mirno i polako, a neumoljivo sigurno. Bog poštenu poštenjem uzvraća, a lukavca genijalno izigrava. Ne će mu izmaknuti nijedan sluga, koliko god bio moćan, nijedan zadatak, nijedan račun, koliko se god mi osjećali slobodnima i samostalnima, odgovornima ili neodgovornima. Božja je nazočna djelotvornost neizmjerno jača i učinkovitija od svih naših nastojanja.
Bog je svakomu čovjeku povjerio određen zadatak koji treba izraditi u darovanu životu. Svatko ima svoju misao i misiju: roditelji da se brinu za obitelj, učitelji da poučavaju učenike, vladari da pravedno i pametno upravljaju svojim zajednicama, svećenik da ispuni zadaće pouke, posvete i uprave. Nije važno kakav je zadatak: malen ili golem, poljski ili uredski, vidljiv ili tajan. Važno je da se obavi čestito i pošteno. Pred Bogom se sve uračunava i bilježi. I ništa se ne ništi.
Jednoga će dana svatko od nas stati pred sudište Kristovo, da položi vlastoručno potpisane račune o svome radu i životu. Netko će za svoj obavljen posao primiti nagradu i blagoslov, a netko kaznu i prokletstvo, već prema vlastitoj odgovornosti i učinku.
Posebna je uloga vratareva. On je osobito pozvan da bdije. Ali taj je vratar očito svatko od nas ljudi. Kuća je naša ljudska osoba i sloboda, naša duhovna i tjelesna vrjednota, koja se može orobiti i razoriti. U životu je možemo razbiti kao glinenu posudu, ako ne pazimo na sebe i ne držimo do sebe. Pođi autom odavde na Široki Brijeg i pogledaj, ne deset sekundi nego možda desetinku sekunde, u stranu, a ne u cestu ispred sebe, pa ćeš vidjeti kako se budiš na Bijelom Brijegu! Trenutak neopreza i nepozornosti košta života. Nepovrativo. Budan budi!
Bdjeti znači da smo samo stvorenja, ograničena i grješna, ali koja očekuju spasonosnu milost od svoga Stvoritelja. Zato bdjeti uključuje i moliti pomoć od Gospodara, komu svaka čast i slava u vjekovječne vjekove!
Izvor: Crkva na kamenu
