Obično kad planiramo napraviti bilo koju, čak i ne nužno veliku promjenu u životu, volimo se posavjetovati sa što više ljudi u koje imamo povjerenja, nadajući se od njih čuti savjet, mišljenje ili upozorenje. Sve ovo činimo u svrhu da bi naša promjena bila što kvalitetnija i da ishod bude što bolji. I bude nam drago kada naš izbor bude evidentiran kao dobar, bilo da se radi o izboru zanimanja, odredišta za odmor, kuće, automobila ili nečega sličnog. I budemo zadovoljni kada vidimo da je ono što smo učinili dobro.
Vraćam se sada na početak Staroga Zavjeta, kada u Knjizi postanka Gospodin stvara svijet i čovjeka, ili kako sam čuo zanimljiv izraz, svojom riječju u život poziva sve iz ničega. I na kraju svake etape stvaranja Gospodin kaže da je dobro. I što stvaranje ide više kraju, tako i stvorenja postaju sve savršenija i bolja. Na kraju dolazi čovjek, koji je vrhunac stvaranja. I Bog mu daje svoj, rječnikom suvremenoga mladog čovjeka rečeno, lajk. I daje mu slobodnu volju da može biti sve ono što poželi, ako bude htio raditi za to. Možemo to nazvati prvom verzijom one prispodobe o talentima. Bog daje sve što je potrebno da postaneš najbolja verzija sebe, a ti uzmi život u ruke i čini s njim najbolje što možeš.
I gdje onda čovjek može tražiti savjet? Kao što za sve stvari u svom životu tražimo savjete od onih ljudi koji se, kako mi to volimo reći, razumiju u to, zar život nije najbolje promatrati i o njemu se konzultirati s onim koji ga ima u punini, a to je sam Gospodin. On koji je pobijedio smrt izdao je najbolji priručnik o tome kako živjeti uistinu puninu života, a to je Biblija. Riječ, Crkva, sakramenti, molitva. Idealan lijek za sve i siguran put za ostvariti sebe u izvornom smislu, a to je biti u punini ljubavi Božje. Da shvatimo i prihvatimo koje li uistinu divne nade u pozivu Njegovu.
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu
