Donosimo predgovor biskupa u miru Ratka Perića u knjizi don Ive Šutala, Duhovna zvanja u Šutala, koja je tiskana 2021. godine u izdanju Crkve na kamenu, i to u svrhu promocije duhovnih zvanja.
Jedna starija gospođa iz jednoga mjesta kod Đakova u jednom telefonskom razgovoru neke godine kaže mi: “Pravo ću ti reći, prvo što pročitam u Crkvi na kamenu jest onaj don Ivo Šutalo. I nekada se, dok čitam, presmîjem do suza, nekada preplačem od tuge”. Pa što te toliko gane? – pitam je. “Sve. On umije pisati. Sve same riječi koje ja, polupismena, razumijem. Sve same osobe kao da ih vidim pred sobom i s njima se razgovaram. I sve mu je onako kako piše.”
Don Ivo je davno pogodio i našao svoju čitateljsku kritičku publiku. Među starijim osobama, rječnikom i izrazom naših ljudi pa gdje god oni bili. Poput Dume i njegova naroda: konkretne priče, konkretnih osoba, uslikanih pod dubom, pod bičaljem, na hodočašću, na svadbi, na njivi, pred crkvom.
Don Ivo će i ovdje za ovu monografiju o duhovnim zvanjima iz Šutalova plemena naći čitalačku publiku od mlađih do starijih. I muških i ženskih. I polupismenih i fakultetlija. I ne će biti Šutalova uha da ne osluhne, i oka da ne poviri, i ruke da ne uzme ovu knjigu i pogleda korice, naslove, slike, tumačenja uza slike, ponešto pročita, sve. I da ne iznese svoje mišljenje, s poštovanjem prema auktoru i sa zahvalom Bogu.
Posebna je vrijednost knjige sam sadržaj: duhovna zvanja. Božji poziv od majčina krila, koji pojedinci u duši svojoj osjete kada dođu do uporabe razuma, i promucaju u susretu sa svećenikom, s bogoslovom, s časnom sestrom. I onda odlučan odaziv da se u životu ostvari to što se u srcu osjetilo. Don Ivo prati svaku od tih 17 Šutalovih pozvanih i odabranih u posljednjih gotovo 17 desetljeća, od Luke, sjemeništarca do Antonije dominikanke, od stupanja na put zvanja pa dokle stigne. Nije mu bilo teško potegnuti u Dubrovnik, u Split, u Zagreb da upita: Kako je ono bilo kada si…
Nije don Ivo sam u tom praćenju i bilježenju. Pomažu mu brojne osobe, ne samo pozvane i odabrane, nego i druge koje znaju i hoće reći po istini u ljubavi. Tako da je ovo pravo kolektivno djelo. Suradnicima je u bilješkama odana čast i hvala.
Ova je knjiga zahvalnica Bogu za duhovna zvanja iz jednoga hercegovačkog plemena. Zvanja iz selâ s neruke, iz zaselaka nepristupačnih ni kozi kamoli vozilu, o kojima će neki prvi put čuti ovdje da uopće i postoje, iz obitelji koje su postale poznate upravo po duhovnom zvanju svojih članova. Gdje čovjek ne sluti, Božji su puti.
Da spomenem jedno neostvareno Šutalovo zvanje. Bio je jedan Frano koji je završio sjemenišnu gimnaziju i filozofiju u bogosloviji u Zagrebu, 1961. Izvrstan u svakom pogledu. Nada biskupije. I onda je, prinuđen bolešću unutrašnjih organa, došao u Mostar biskupu Čuli i rekao mu da on ne bi mogao cijelo vrijeme svoga života ići od bolnice do bolnice i liječiti se umjesto da obavlja svećeničku službu. Biskup je razumio njegovo riskantno stanje. Pozdravili su se. Završio je medicinu, sretno se oženio, također liječnicom. Radio je neko vrijeme u Stocu, da pošteno uzvrati za općinsku stipendiju. Don Anđelko je pričao da je Frano svakoga mjeseca davao svoj prilog za uzdržavanje kojega sjemeništarca ili bogoslova. Bio mi je na Mladoj Misi u Rotimlji, 1969. I bolesnu mi je mamu dolazio vizitirati pod Kotašnicom. I negdje 1976. ili 1977. umrije u bolnici u Ljubljani, u 37. godini života. Bog mu dao vječni mir!
Ne znamo koliko je bilo zvanih, nego samo u konačnici odabranih. Don Ivo je popisao ove koji su – do sada – ustrajali strpljivo i vjerno. Ova je knjiga poziv i drugima, na primjer Maslaćima kojih ima u duhovnim zvanjima više od Šutala – 10 svećenika i 9 redovnica samo iz Hrasna – prema don Ivinoj knjizi Stjepan Batinović, svećenik vjere, Mostar, 2014. Ova je knjiga molitveni uzdah Bogu da pozove žeteoce i žetelice u žetvu svoju! I da se odazovu!
† R. P.
Izvor: Crkva na kamenu
