Kao što je u baskijskoj obitelji Aldama bila milost Božja na djelu s obzirom na sve sedmero članova: oba roditelja, sva tri živa sina i dvije kćeri, koji s ljubavlju zagrliše redovničko zvanje, nešto slično, u manjoj mjeri dogodi se, djelomično u isto vrijeme, i u jednoj obitelji koja je prikazana u internom tipkolistu Hrvatske provincije Družbe Isusove prigodom smrti Dragice, majke[1] trojice isusovaca, i preminuća jednoga od njih.[2] Podatke mi posla o. Božidar Nagy D.I., postulator više kauza u Zagrebu. Nedavno mi posla i dvije obiteljske fotografije iz Albuma jednoga od braće isusovaca. Hvala mu!
Josip Weissberger, podrijetlom iz njemačkoga Schwarzwalda, nastani se u Vinkovcima i otvori svoju veliku stolariju. Franjo, jedan od dvojice njegovih sinova, kao primjeran učenik završi gimnaziju u gradu i prijavi se na bogoslovni studij u Đakovu. Ali već nakon prvoga semestra teologije po nalazu liječnika bȋ otpušten zbog bolesti srca. Ipak nastavi studij hrvatskoga i njemačkoga jezika u Zagrebu, gdje često posjećivaše crkvu Srca Isusova u Palmotićevoj. Zagrebački isusovci primiše ga u Marijinu kongregaciju. Pokuša čak stupiti u Družbu Isusovu, ali ga opet liječnički nalaz ne preporuči. Ipak završi studij, vrati se u Vinkovce i zaposli se kao profesor u gimnaziji.
Antun Gossein, podrijetlom iz francuskoga Alzasa, življaše u Otoku udaljenu oko 25 km od Vinkovaca. Antunu se rodi osmero djece, među kojima i kći Dragica. Nakon završene škole u Slavonskoj Požegi, djevojka upisa preparandiju (učiteljsku) kod sestara milosrdnica u Zagrebu. I ona posta članica Marijine kongregacije. Završivši učiteljsku prijavi se i uđe u kandidaturu sestara milosrdnica odričući se preparandijske diplome. Kada joj otac Antun preminu, a majka osta sama s brojnom siročadi, Dragica, po savjetu duhovnika, napusti redovničku kandidaturu i zaposli se kao učiteljica da pomogne svojoj obitelji. Otpoče službu najprije u Štitaru, blizu Županje, kamo dovede cijelu svoju obitelj. Uskoro ih pogodi i druga tragedija: umrije im majka. Dragici ostadoše na brizi sva braća i sestre. Kao učiteljica, svakoga dana s djecom moljaše da se netko od školaraca odluči za duhovno zvanje, ako je volja Božja.
Providnost svojim neistraživim putovima sakramentnom ženidbom poveza Franju koji iz zdravstvenih razloga bijaše odustao od studija u đakovačkoj bogosloviji, niti pođe u zagrebačke isusovce, i Dragicu koja iz obiteljskih razloga, po savjetu duhovnika, ne mogaše nastaviti pripravu na redovništvo.
U nepune 4 godine njihova plodna braka rodiše im se tri sina:
Antun, 1921., Josip, 1922., i Stanko, 1924. Najmlađemu ne bijahu ni dva mjeseca kada im 1924. umrije otac Franjo, očito liječnički nalazi pokazivahu istinu. Dragica, uz brigu za svoju rođenu braću i sestre, siročad, preuze sama skrb i za svoja tri malena sinčića, jedan drugom do uha.
Unatoč teškim okolnostima, zahvaljujući Božjoj milosti osigura sinovima dobar odgoj i školovanje, a u svojim molitvama Bogu izražavaše tihu želju da sva trojica postanu isusovci. Uskoro ih pouči i moliti na tu nakanu.
Antun, nakon osnovne škole, završi osmogodišnju sjemenišnu gimnaziju u Travniku 1932.-1940. Nastavi u Zagrebu s novicijatom i studijem filozofije do 1945. Magister je u Dječačkom sjemeništu i profesor hrvatskoga i latinskoga na Šalati, a od 1947. do 1951. studira teologiju. Zaređen za svećenika 1951. Licencira iz teologije na KBF-u 1957. Između raznih svećeničkih službi u Vuki, Rijeci, Jordanovcu, bijaše duhovnik bogoslova i predavač duhovnoga bogoslovlja i povijesti Crkve od 1964. do 1973. u Đakovu gdje mu otac Franjo nekoć bijaše bogoslov. Najviše vremena o. Antun provede kao profesor u Sarajevu od početka 1974. do listopada 1989. kada i preminu.[3]
Josip, u istom razdoblju od 1932. do 1940.[4] sa starijim bratom pohađa Travničko sjemenište i gimnaziju. Potom novicijat, studij na Filozofsko-teološkom institutu D.I., a na Filozofskom fakultetu četiri diplome: psihologija, njemački, francuski i engleski. Zaređen 1952. Doktorira iz psihologije 1970. i iz filozofije 1972. na katoličkom sveučilištu u Louvainu u Belgiji. Predaje spomenute predmete u gimnaziji na Šalati, a misionar je u Africi 1981.-1984.[5] Umire u Zagrebu 1985.[6]
Stanko slijedi stariju braću u Travniku, 1934.-1942.[7] Novicijat i studij filozofije i teologije u Zagrebu, ređen istoga dana 19. kolovoza 1952. sa starijim bratom Josipom. Izvrstan katehetičar. Umire u svojoj 50. godini, 1974.[8]
Dragica majka provede 54 godine udovištva. Posljednju četvrt stoljeća proživje u zgradi Dubrovačkoga sjemeništa. Preminu 1978. Sestre Službenice milosrđa s Pila dadoše joj mjesto u svome groblju. Ako ne uspje iz kandidature prijeći u postulaturu za života, evo primljena je među časne nakon smrti.
Neke usporedbe. Baskijska obitelj imađaše isusovca Josea. Hrvatska obitelj isusovca Josipa. Baskijska: isusovca Antonija, hrvatska: isusovca Antuna. Baskijska: isusovca sina Francisca, hrvatska: oca Franju. Obje majke, i Dolores i Dragica, doživješe velike žalosti i velike radosti.
Bog ne uze u duhovna zvanja hrvatske roditelje zbog zdravstvenih i obiteljskih motiva, nego od njih dvoje – uze trojicu isusovaca! Obje obitelji po tri sina isusovca!
Isusu Spasitelju hvala i slava!
msgr. dr. Ratko Perić
Slijeva: Antun, Stanko i Josip Weissgerber s majkom Dragicom
[1] Prikaz prema B. Čavec, „Dragica Weissgerber“, u: Mali vjesnik, interni list Hrvatske provincije Družbe Isusove, 1978., str. 71-78.
[2] „O. Josip Weissgerber D.I.“, u: Mali vjesnik, 1985., str. 119-120.
[3] O životu i radu o. Antuna vidi: P. Sudar – F. Topić – T. Vukšić, uredili, Vrhbosanska katolička bogoslovija 1890-1990., Sarajevo-Bol, 1993., str. 451-452.
[4] Zlatni jubilej Nadbiskupskog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1932., Napredak, Travnik, 1997.: u prvom razredu 1932./33. Vajsgerber Antun i Vajsgerber Josip, str. 65.
[5] https://www.glas-koncila.hr/hrvatski-isusovac-psiholog-filozof-i-teolog-josip-weissgerber-intelektualac-svjetskoga-formata/
[6] Josipova bio-bibliografija u Hrvatskoj enciklopediji: https://www.enciklopedija.hr/clanak/weissgerber-josip
[7] Izvješće za školsku godinu 1941.-42., Sarajevo, bez godine izdanja: Weissgerber Stanislav, str. 14.
[8] Stankova bio-bibliografija u Hrv. internetskoj enciklopediji: https://enciklopedija.cc/wiki/Stanko_Weissgerber
Izvor: Crkva na kamenu/https://www.vjeraidjela.com/
