Ovih je dana izišla iz tiska Slikovnica za djecu pod naslovom ISUS U HRAMU. Pripovijest o Malom Isusu i svetosti obitelji. Autorica teksta i ilustracija jest Nikolina Lovrić iz Neuma, novinarka, supruga i majka trojice sinova. Za Slikovnicu je Recenziju napisala Ivana Granić Galić, specijalist kliničke psihologije (str. 27), a uvodni tekst umirovljeni biskup Ratko Perić. Ovdje donosimo njegov proslov:
POUČNA SLIKOVNICA
Budući da mnogi poduzeše sastaviti izvješća o događajima koji se zbiše u Galileji i Judeji početkom kršćanske ere, tako i sv. Luka, evanđelist, koji pohodi „očevidce i sluge Riječi“, među kojima Gospu na prvome mjestu, odluči sve staviti na pergamenu i poslati Teofilu – Bogoljubu (Lk 1,1-4) i svim bogoljubnim čitateljima Kristova Evanđelja.
Otkup i Prikazanje u Hramu. Nakon što Marija i Josip s malim Isusom obaviše u Jeruzalemu sve po Zakonu Gospodnjem – Otkup prvorođenca/jedinorođenca te Njegovo Prikazanje u Hramu (Lk 2,22-24), vratiše se u Galileju, u Nazaret (Lk 2,39). Poslije toga povratka ne znamo ništa drugo nego da je „Dijete raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti – i milost je Božja bila na njemu“ (Lk 2,40). Evanđelist ispušta poklon kraljeva s Istoka, ne donosi pokolj dječice u Betlehemu ni progonstvo u Egipat. Najvažnije mu bijaše istaknuti da je Dijete rastući jačalo i ispunjalo se mudrošću ljudskom i – milost Božja bijaše na njemu.
Drugi Isusov pohod Hramu bijaše Njegovo hodočašće zajedno s Marijom i Josipom kada mu bijaše 12 godina. Od te godine kao „punoljetan“, prema židovskom zakonu, bijaše dužan pohađati Hram, svake godine, o svetkovini Pashe.
Nikolina Lovrić, katolkinja, novinarka, ilustratorica, sa svojim suprugom Mariom ima tri sina – Šimuna, Marina i Antu. Željela je „iz privatne marljivosti“, ne u smislu školskog priručnika, ponuditi djeci Slikovnicu koja prikazuje 12-godišnjega Isusa hodočasnika: Pripremu, Hodočašćenje, Učitelja među učiteljima i Povratak u Nazaret.
Svu tu pripremu za hodočašće kao i sretan svršetak obiteljske drame, auktorica je skupila u 20 slika popraćenih rimovanim riječima koje mogu biti ugodne i zapamtljive učenicima osnovne škole.
Sve počinje u igri s mágom, nastavlja se sa stručkom cvijeća mami Mariji, s ručkom u kući i poukom dječaka Isusa u kojem se budi radost i radoznalost radi hodočašća u Jeruzalem. S Josipom Dječak uči da smo stvoreni od zemnoga praha i Božjega daha. Daju se na hodočašće, odmaraju se, sretno stižu u jeruzalemski Hram. Sve prikazano u biranoj riječi i osmišljenoj slici. Posao je to koji traži umijeće i u jednome i u drugome.
Nikolina strpljivo sastavlja slike, slaže ih stvarateljski u lik Mame, tate, Djeteta. Auktorica je svjesna da je Marija tjelesna majka maloga Isusa, da Josip nije tjelesni otac Isusov, ali čitajući evanđelista koji kaže: „Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori“ (Lk 2,33) i po uzoru na Gospu, koja kaže Isusu u Hramu: „Otac tvoj i ja…“, služi se dječjim izrazima: tata, mama. Ako je itko znao da Josip nije Isusov tjelesni otac, to je Gospa znala. Ali Bog je preko anđela navijestio Josipu da se vlada kao pravi otac u spasavanju i odgajanju Djeteta.
Album slika s hodočašća pun je dramatičnih obrata: Mali je oduševljen Hramom. Pri povratku kući, sve vrvi u vrevi. Samo se tako moglo dogoditi da je Gospa pošla iz Jeruzalema uvjerena da je Mali kod Josipa, a Josip mislio da je kod Marije. Kada na povratku, nakon dan hoda, ustanoviše da dječaka Isusa nema, doživješe pravi udar: Gospa srčani, Josip moždani! Bog im pomože da svladaju kušnju. Nakon lutanja, odlučiše poći pomoliti se u Hramu, gdje nađoše Isusa kako razgovara s učiteljima Zakona pitajući ih i odgovarajući na njihova pitanja. Marija sva u tjeskobi majčinski prigovori Isusu: Sinko, zašto nam to učini? Otac tvoj i ja žalosni te tražismo! Isus će joj na to sasvim mirno upozoravajući je da je važnija Prva nego Četvrta zapovijed: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ (Lk 2,49). A oni ne razumješe njegova odgovora. To su Isusove prve riječi u Svetome Pismu i odnose se na Oca Njegova na nebesima.
Vrativši se kući u Nazaret, Isus im bijaše poslušan i napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi (Lk 2,51-52). A Marija sve te uspomene čuvaše u svom srcu i kao svjedokinja Riječi ispriča ih evanđelistu, a on svima nama.
Prikazujući sav taj dramatičan obiteljski doživljaj, pretvoren u slike i popraćen odgovarajućim riječima, auktorica Nikolina pokazuje biblijsko znanje, uživljuje se u Gospino majčinsko srce, zna što znači „izgubiti“ sina kad joj toliko puta jedan od trojice izmakne pogledu u jednome danu.
Uvjereni smo da ova umjetnička Slikovnica može biti ne samo zanimljiva radoznalim učenicima, nego, s biblijskom tematikom, i korisno-poučna u obiteljskom odgoju: kako treba ići u crkvu na sv. Misu, pohađati svete sakramente, biti poslušni roditeljima, razvijati se u mudrosti i milosti i pred Bogom i pred ljudima.
Hvala ilustratorici Nikolini na ovom djelu i – bilo na radost školarcima koji se domognu ove Slikovnice!
Mostar, o Uskrsu 2025.
+ Ratko
* Slikovnica se može nabaviti u knjižari Logoviti.
Izvor: Crkva na kamenu
