Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima 2000. godine donijela je odluku o proglašenju Međunarodnog dana materinskog jezika i to na današnji dan 21. veljače, s ciljem očuvanja jezičnih baština, višejezičnog obrazovanja i raznolikosti jezika. Osim što je jezik komunikacijsko sredstvo kojim se prenosi identitet i kultura naroda, njime se razvija i čuva prepoznatljivost nacija i njihov integritet. U svijetu se govori više od 6000 jezika, no taj broj se iz dana u dan smanjuje.
Nastanak i razvoj jezika kroz povijest značio je i formiranje identiteta nekog naroda, njegove kulture i običaja. Tako i hrvatski jezik. Hrvatski jezik je oduvijek bio simbol nacionalne svijesti i opstojnosti hrvatskog naroda, kojeg su mnogobrojni neprijatelji uzaludno pokušavali uništiti. U našoj dugoj i slavnoj povijesti ostali su zapisani mnogi značajni datumi i događaji u svezi očuvanja hrvatskog jezika, od kojih su ovdje navedeni samo neki kao što su: nastanak Bašćanske ploče oko god. 1100., Marulićeva Judita iz god. 1525., javna uporaba hrvatskog jezika u zagrebačkom kazalištu god. 1832., Gajevo uvođenje štokavskog narječja kao zajedničkog književnog jezika svih Hrvata, prvi govor na hrvatskom jeziku (Ivan Kukuljević Sakcinski) u Saboru god. 1843., Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika iz god. 1967. i mnogi drugi primjeri.
UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine na prijedlog Bangladeša donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. UNESCO želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskoga kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti, a obilježavanje ovog dana ide k cilju promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja.
Istraživanja pokazuju kako polovici od šest tisuća svjetskih jezika prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja, jer polovicu svih jezika govori samo deset tisuća i manje govornika, a čak četvrtinu samo tisuću osoba.
Nestanak bilo kojeg jezika gubitak je i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, tvrde u UNESCO-u, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim obilježjima.
– Svakog trenutka čak 13 europskih jezika može izumrijeti, a u neposrednoj opasnosti od skorog nestanka nalaze se čak 33 jezika Europe, upozorava UNESCO koji navodi da su ti jezici na listi onih koji su ili ugroženi ili su već u procesu nestanka – prenio je i National Geographic.
U procesu izumiranja je i votski jezik, kojim se koristio malobrojni narod Vota iz Lenjingradske oblasti Rusije. Ovim jezikom danas se služi tek oko 20 govornika. Izumire i kildinski laponski jezik s poluotoka Koli u Rusiji kojim danas govori još samo 787 osoba.
Među 33 ugrožena europska jezika, odnosno ona koja su u procesu izumiranja, nalazi se osam jezika naroda koji žive u Francuskoj, četiri jezika naroda koji žive u Velikoj Britaniji, tri jezika naroda u Švedskoj, a na popisu zemalja u kojima će uskoro nestati pojedini jezici (narječja i dijalekti) je – uz Bugarsku, Italiju, Grčku, Finsku, Norvešku i Letoniju i Hrvatska.
Zbog svega Međunarodni dan materinskoga jezika mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.
Izvor: Crkva na kamenu/laudato.hr
