Predstavljena knjiga o Župi Grabovici

ZAGREB – U Franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi 11. svibnja. 2019. pred 200-ak prisutnih bivših župljana župe Grabovice i drugih posjetitelja iz buškoblatskog kraja kao i iz Zagreba održano je predstavljanje monografije Sto osamdeset godina Župe Grabovica autora dr. fra Roberta Jolića. Riječ je župi u Duvanjskom dekanatu i Mostarsko-duvanjskoj biskupiji s njezinim selima: Bukovoj Gori, Zidinama, Koritima, Dobrićima i Grabovici. Uz ovu monografiji prikvačen je i CD s rodoslovljima iz te župe, kao i okolnih župa s upisanih 110.000 osoba s podatcima iz sačuvanih matica krštenih, krizmanih, vjenčanih i umrlih (za ovu opisanu župu Grabovicu od 1831. god.). Za svaku obitelj načinjeno je obiteljsko stablo što je djelo Josipa Ivančića iz Sotina, a podrijetlom iz župe Gabovica.
Predstavljači monografije bili su: o. dr. Jakov Mamić, don Ilija Drmić, Josip Ivančić i dr. fra Robert Jolić. Na ovome događaju bio je nazočan i župnik Grabovice don Blaž Ivanda, koji je na početku pozdravio sve prisutne, a sve na ovome skupu razveselio je svojom lijepom pjesmom Župni zbor iz stare buškoblatske župe sv. Ante u Grabovici, a na kraju zapjevali su i gangu trojica svećenika: župnik don Blaž, don Joko Blažević i don Ante Ivančić Bikić.
Ovdje donosimo dio govora u povodu izlaska ove knjige našega suradnika don Ilije Drmića, župnika u Viru, a inače rodom iz te župe Grabovice.
“Dragi susjedi, župljani, prijatelji, braćo i sestre iz povijesne kolijevke Buška blata i okolnih župa Duvanjskoga i Livanjskoga dekanata, te naše župe sv. Ante u Grabovici!
Povod ovome našem susretu u Franjevačkom samostanu hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi, gdje sam bio više puta s predstavljanjima knjiga i na druge načine i slavio sam u crkvi svetu Misu, jest nova knjiga o župi Grabovici što ju je napisao dr. fra Robert Jolić, rodom iz župe Kongore. Prikupljanje dokumenata i pisanje, čitanje, lektura i korektura, umetci, dodatci – kao i za svaku novu knjigu, teklo je može se reći kroz godinu dana s grafičkim uređenjem, pa sve do ovoga dana predstavljanja našoj javnosti.
Kroz dulje razdoblje svoga djelovanja u Hercegovini bavim se korekturom i lekturom raznih tekstova i knjiga. To mi je onaj dodatni posao kada nisam u strogo svećeničkoj akciji i poslu. Bude mi uvijek zanimljivo pogotovo ako čitam djela velikih pisaca književnika, povjesničara, teologa, filozofa, medicinara i sl. U tome radu susretao sam se s raznim korekcijama koje su vrlo zanimljive. Otkrio sam čudesnost ljepote hrvatskoga jezika i raznolikost stilova pisanja, jer nije isto pisati roman, medicinsku knjigu i povijesnu knjigu, kao što je ova naša. Sve te tri vrste knjiga različitih su stilova. Naš se Autor trudio što ljepše i što bolje napisati, a ovakvo djelo traži mnogo vremena i žrtve, o znanju i vrednovanju povijesnih izvora da i ne govorimo, jer to je ono najvažnije u ovoj povijesnoj struci i za ovu knjigu kakva je ova naša o Grabovici, župi i njezinim selima: Grabovici, Dobrićima, Koritima, Zidinama, Bukovoj Gori sa svim svojim datostima i znamenitostima.
Osobno sam mu zahvalan na svemu što je usmjerio u pravom povijesnom smjeru, utemeljivši sve to na dokumentima iz Biskupijskoga i Franjevačkoga arhiva u Mostaru, kao i drugih arhiva, jer nema o Grabovici vele objavljenih tekstova, osim onih novinskih, koji se nalaze najviše u našim crkvenim listovima: Naša ognjišta u Tomislavgradu i Crkva na kamenu u Mostaru, te Glas Koncila, Kršni zavičaj i Svjetlo riječi. Time je fra Robertova knjiga obradila ovu povijest naše župe vrlo temeljito, precizno i dostatno opsežno.
Nas najviše zanimaju ona zbivanja iz turskih vremena, pa sve do Drugoga svjetskog rata, čemu je posvetio sasvim dovoljno prostora u knjizi, a onda odatle pa do danas nekako smo i mi dionici i svjedoci te povijesti, koja će opet najviše zanimati mlađe i buduće generacije. Uostalom, sve što radimo, ostavljamo na prosudbu i njegovanje mladim i budućim pokoljenjima toga našega kraja. Oni će zacijelo jednom uzeti sve to u svoje ruke i vrednujući rad svojih predaka, dodat će i svoj dio kako u stvaranju bolje budućnosti, tako i u izgradnji, a onda i pisanome vrednovanju, što je vrlo važno, jer time se čuvaju uspomene i zanimljivosti, opisuju se velikani i veliki karakteri.
No, dobro je podsjetiti se na sve to što je prohujalo u našoj zavičajnoj i široj povijesti, a bilo je važno za nas i naš buškoblatski kraj. Mi smo ga definirali i stvarali prostor i uvjete kroza sve naše župe: Grabovica, Prisoje, Podhum, Rašeljke, Vinica, Roško Polje i druge župe Duvanjskoga dekanata. Tu ulaze i seobe što su zahvatile Buško blato, kao i neka druga gibanja, od kojih valja spomenuti doseljenje redovnika karmelićana na te prostore i izgradnja samostana Karmela sv. Ilije na tlu župe Grabovice, uza samo Buško jezero (od 1974. god.), što je također novost i pokretačka energija za seobu i vraćanje pod vidom oživljavanja. Toj ideji podizanja velebnoga Karmela ostajemo zahvalni i dužni ovdje nazočnome o. Jakovu Mamiću. Tu je i Udruga Delminium koja ima razvijen naris obnove sažeto prikazan u Deklaraciji 2018. god., koju su potpisali, odnosno prihvatili svi stanovnici buškoblatskog kraja i njegova okružja, zatim ljudi raznih akademskih stupnjeva, poziva, odgovornosti i zanimanja, koji osjećaju odgovornost za budućnost ovoga kraja.
Fra Robertova knjiga sve to obuhvaća. Posvetio je podosta vremena i mjesta u knjizi župnicima naše župe od početka franjevcima do 1932. god., a pastorizirali su i nakon Drugoga svjetskoga rata, a potom dijecezanskim svećenicima koji su i danas u toj župi kao pastoralni djelatnici. Podrobno je opisao sva duhovna zvanja naše župe i kraja: popove glagoljaše, redovnike, dijecezanske svećenike, časne sestre raznih redovničkih zajednica. Gradnja je uvijek posebnost, u ovoj knjizi sve je opisano što se gradilo i rušilo od početka pa do dana današnjega. Narod je gradio pod vodstvom svojih svećenika, te tome svome narodu i mi izražavamo uz pohvale i zahvalnost za takav stav, a za pokojne u našim se grobljima (Gromila u Grabovici, Malo groblje u Grabovici, Groblje u Dobrićima i na Kuštrinu brdu, groblje u Koritima, na Zidinama i u Bukovoj Gori, kao i sva ona zatravljena groblja, grobovi po Gradinama i selima poput Nakića greba i sl.) redovito se i molimo.
I danas je potrebna suradnja s vlastitom župom i njezinim župnikom. Kada se dođe u župu, valja se uvijek navratiti u njezin centar, pomoliti se Bogu po zagovoru našega nebeskoga zaštitnika sv. Ante, što je zapravo pravo hodočašće kao u Mariju Bistricu, porazgovarati sa župnikom o životu i radu, o duhovnosti i novim pomacima prema budućnosti. Svećenici ne mogu bez svoga naroda podići hramove, pisati i objavljivati knjige, voditi sve da bude uredno i privlačno u župi. Taj vid suradnje nekada su određivali kao zavjet, što je i danas aktualno.
Evo kada pogledamo što je naš župnik don Blaž učinio za pune tri godine s malim vjerničkim stadom, rekli bismo da nadmašuje sve očekivane mogućnosti. Možemo ga prozvati thaumaturgosom – čudotvorcem, kao što je Strossmayer po dolasku u Sarajevo biskupu Josipu Stadleru, vidjevši njegova velika i brojna graditeljska djela uza sva duhovna nakon izgona turske 400-godišnje vlasti i dolaska austro-ugarske vlasti, od radosti uskliknuo zahvalu Bogu prozvavši Stadlera thaumaturgosom, čudotvorcem.
Ova knjiga je zahvalnica, slavopoj pređima, što ćete sami pročitati; ona je i svojevrsni krik, a to ćete sami čitajući doživjeti i ustvrditi; ona je i poziv, a to ćete sami osjetiti; ona je vapaj, a to ćete sami između redaka prepoznati; ona je smjerokaz kako danas ostvariti svoj kršćanski identitet, ali to ćete motriti i zaključiti čitajući. Knjiga je ljetopis i kronika umješno vođena od prve do zadnje stranice povijesnom vještinom i znanjem našega dr. fra Roberta Jolića, koji je pazio do zadnjega časa da ne promakne nikoja pogrješka i uspio je, a u to ćete se i sami uvjeriti čitajući je polagano kako glavni tekst sa slikama i potpisima ispod njih, tako i prateći tekst malo sitnijim slovima ispod glavnoga teksta. Ona se može pročitati polagano uza sve svoje svakidašnje poslove za mjesec dana. Predlažem još laganiji tempo i do dva mjeseca, jer imat ćete više mogućnosti vraćanja u rodni kraj i maštanja o svemu što se dogodilo zanimljivo u njemu kroz tu dugu i tešku povijest. Razgledajte slike i sve što se nudi od korice do korice. Ugodno čitanje ove knjige i hvala našem fra Robertu što ju je napisao, a župniku don Blažu što ju je skupa s njime objavio uz pomoć Općine Tomislavgrad. Hvala i Josipu Ivančiću koji je na kraj knjige stavio prelijepu “perlu”, tj. CD s rodoslovljima Župe Grabovice i okolnih župa. Hvala vama na strpljivosti.”

Izvor: Crkva na kamenu