Stolac je prostor s najduljom i najraskošnijom poviješću života u Bosni i Hercegovini, a pripada maloj skupini onih prostora na kojima su sačuvana materijalna svjedočenja o urbanim oblicima života kroz razdoblje dugo preko 3500 godina, koliko su stari posljednji poznati nalazi ilirskoga grada Daorsona, kojega zbog svoje starosti nazivaju i bosansko-hercegovačka Mikena. Kontinuitet nazočnosti ljudske zajednice na prostoru Stoca seže do 16.000 godina u prošlost. Da je zainteresiranost za život na ovome prostoru bila još od najstarijih vremena, svjedoče nam mjesta koja ga okružuju: pećina Badanj – paleolitičko stanište, utvrđeni stari ilirski grad Daorson, koji izaziva divljenje svojim kiklopskim zidinama, te poznate nekropole stećaka na Radimlji, Boljunima, Rotimlji i Vidoštaku kao i sama tvrđava staroga grada Vidoškog. Stolački kraj kao ljudsko stanište egzistira u kontinuitetu od 15.000 godina. Naziv Stolac dobio je relativno kasno, prvi poznati podatak je iz 15. stoljeća, te se razvoj Stoca prati kroz nekoliko naziva. Najstariji naziv koji sa sigurnošću možemo zabilježiti jest Daorsoi, odnosno Daorson, ilirski megalitski grad u selu Ošanjići iznad Stoca (IV.-III. stoljeće pr. Kr.) Slijedi rimski muncipij Dillintum, zatim castrum Vidoskij i loco dicto Stolaz, pa Vidosich, Vidoski grad, osmansko Ilce i IIstolce, potom Vidoska i konačno Stolac.
Grad muzej, otvorena knjiga povijesti, muzej pod vedrim nebom… Ovo je jedan mali broj u čitavom nizu naziva koji simboliziraju prožetost Stoca i povijesnih kretanja ovoga dijela Europe. Gotovo sve što se civilizacijski događalo tijekom stoljeća, pa i tisućljeća iza nas, ostavilo je trag u stolačkom kamenu; u stećku, spilji, gomili, kuli. Iz tih tragova crpe već desetljećima znanstvenici, ljubitelji starine, putnici, a ponajviše stanovnici Stoca. Ipak, i uza sve knjige, različite medijske zapise i priče veoma je teško običnom čovjeku predočiti kako je izgledao život u Stocu u pojedinim povijesnim razdobljima; kako je tekla svakodnevnica jedne obitelji ili zajednice na istom ovom mjestu, ali prije više stotina godina. Upravo je taj pomak prošle godine napravio srednjovjekovni sajam “Stolačka tarča”, davši nam uvid u jedan dan u životu srednjovjekovne tvrđave.
Tarča, targa ili taboloccium anglum naziv je za jednu vrstu štita, obično kvadratnoga ili pravokutnoga oblika, koji se javlja u Europi već od XIII. stoljeća. Njime se koriste kopljanici u jurišu, a poslije se, u ponešto izmijenjenu obliku, njime služe na turnirima. Ovi štitovi, vrlo često u kombinaciji s mačem, jedan su od najčešćih motiva ornamentike stećaka s područja Hercegovine, pa se tako nalaze i na više stećaka stolačkih nekropola. Upravo višegodišnje iscrpno proučavanje povijesnih znamenitosti Stoca, kao i mukotrpan rad na promociji Stoca kao turističkog odredišta doveli su do ideje o srednjovjekovnom sajmu. Ova su nastojanja na poseban način institucionalizirana i intenzivirana u zadnjih nekoliko godina kroz djelatnosti JU “Radimlja”, koja je začetnik projekta. Njihov je cilj bio revitalizacija Vidoške tvrđave i prikaz oživljene povijesti, što je u konačnici rezultiralo približavanjem povijesnih događaja svima i jednim novim, intimnijim i konkretnijim doživljajem istih. Bez sumnje, nova je to dimenzija i u turističkoj ponudi općine.
Projekt je zamišljen kao živi prikaz većine bitnih sastavnica jednog srednjovjekovnog dana u životu viteške tvrđave. Tako su posjetitelji imali priliku kušati srednjovjekovnu hranu i piće, pogledati srednjovjekovno posuđe, oruđe i oružje, okušati se u disciplinama mačevanja i streličarstva na način na koji se to radilo u navedenom razdoblju. Moglo se pogledati plesove iz ovog razdoblja, prikaze borbi, te poslušati predavanja o srednjovjekovnim spravama za mučenje i bolnici toga doba. Središnji događaj bio je prikaz osvajanja Vidoškoga grada. Naime, novoosnovana stolačka povijesna postrojba “Vitezovi hercega Stjepana Kosače”, uz pomoć članova gostujućih udruga “Kliški Uskoci” iz Klisa, “Vitezovi vranski” iz Vrane, “Red Čuvara grada Zagreba“, “Red vitezova Ružice grada” iz Orahovice, povijesno-plesna udruga “Kontea” iz Konjštine te “Aureus Unicornis” iz Zagreba uprizorili su borbu između Mlečana, koji su zauzeli grad, i hercega Stjepana Kosače, koji ga je zajedno sa svojim vitezovima vratio natrag. Živopisna i uvjerljiva borba, plod entuzijazma i ljubavi sudionika, pokazala nam je kako uz prave motive, mnogo zalaganja i dobre suradnike (vitezove) slabiji može pobijediti jačega. Simbolika je to koja pruža nadu da će Stolac, s obzirom na sve ono što doista ima za ponuditi na području turizma, jednom zauzeti pripadajuće mu mjesto na karti turističkih destinacija. Ovaj sajam svakako je korak bliže tome cilju.
Vidoška je tvrđava, odjevena u srednjovjekovno ruho, 2. svibnja 2015. zasjala posebnim sjajem. Svi oni koji su sudjelovali u realizaciji projekta, oživjeli su nju i njezine priče na jedan dan, a svi koji su je taj dan posjetili, Stočani, turisti, turistički djelatnici, studenti, gosti, mediji, postali su dijelom tih priča, dijelom života tvrđe. Nadamo se kako će ovakav moderan pristup turističkoj djelatnosti oživjeti i brojne druge znamenitosti grada muzeja.
Za ovogodišnju manifestaciju najavljen je bogat dvodnevni program 13. i 14. svibnja, čiji sadržaji privlače i mlađu i nešto zreliju publiku. Ove godine, već poznatim srednjovjekovnim udrugama poput “Kliških Uskoka”, “Vitezovi vranskih”, “Red vitezova Ružice grada” “Šibenske gradske straže” i “Aureusa Unicornisa”, pridružuju se nove i zanimljive profesionalne udruge. Stolačka tvrđava je zanimljiva kulisa za uprizorenje kazališnih predstava, te zbog toga na dan otvaranja predstavit će se “Viteško društvo Makovi lakrdijaši” s noćnim show programom. Tu su još i “Koprivnički mušketiri i haramije”, zatim zagrebački “Reda srebrnog zmaja” te “Beli volki” iz Celja, povijesno-plesna udruga “Kontea” iz Konjščine kao i prva domaća srednjovjekovna postrojba “Vitezovi hercega Stjepana Kosače” iz Stoca.
Ante Vujnović
Izvor: Crkva na kamenu
