Na hrvatskom govornom području nije postojao nijedan leksikon koji se isključivo bavi tematikom odgoja i obrazovanja. Don Ivan Marijanović, član Hrvatske salezijanske provincije, kojoj je glavna karizma odgoj i obrazovanje mladeži, odlučio se s talijanskoga na hrvatski prevesti Leksikon odgojno-obrazovnih znanosti (LOOZ), što ga je priredio i objavio (1997. i 2008.) Fakultet odgojnih znanosti Papinskoga salezijanskoga sveučilišta u Rimu, prvi uopće fakultet takva usmjerenja i u crkvenim i u civilnim strukturama u svijetu.
Za ovu prigodu organizatori prezentacije LOOZ-a pozvali su biskupa Ratka Perića da održi pozdravni govor. Jednako je izrekao pozdrav dekan Fakulteta Prirodoslovno-matematičkih znanosti prof. dr. Mario Vasilj. A Leksikon su predstavili prof. Ante Bežen iz Zagreba s naslovom “Značenje Leksikona za našu prosvjetnu i znanstvenu zajednicu”, prof. dr. don Ante Pavlović govorio je na temu “Kršćansko-humanistička vizija LOOZ-a: znanstvenost i humanizam, ne ideologizacija”; te dekan prof. dr. Ivica Musić o “Sadržajnim i metodološkim aspektima LOOZ-a”. Svoj ugodan prilog pjesmom dali su glazbenici Studija glazbene umjetnosti. Predstavljanje je upriličeno u srijedu u podne, 6. prosinca 2017., na Filozofskom fakultetu u dvorani “A.B. Šimić” u Mostaru. U prvim redovima bili su dr. Zoran Tomić, rektor Sveučilišta; bivši rektori dr. Ljerka Ostojić, dr. Vlado Majstorović, gradonačenik Mostara Ljubo Bešlić, drugi profesori i brojni studenti. Na svršetku akademske večeri rektor Tomić podijelio je stipendije najboljim studentima.
Prenosimo osvrt biskupa Ratka Perića na Leksikon
ODGOJ JE NARAVNI, BOŽJI ZAKON
Latinska poslovica, koja se barem jednim dijelom pripisuje sv. Tomi Akvincu, poručuje: Timeo hominem unius libri – /ili: Cave ab homine unius libri/ – “Bojim se /čuvaj se/ čovjeka jedne knjige”. Zašto se bojati čovjeka jedne knjige? – Dva su odgovora: Ako je neki čovjek pročitao samo jednu knjigu, u današnjim milijunima ne: knjigâ, nego knjižnicâ i knjižarâ – što onda ti imaš s njim pričati i on s tobom? Ali ako je dobar čitatelj dobro pročitao dobru knjigu dobra pisca, ne ćeš s njim lako izići na kraj s njegovim rezoniranjem i argumentima. Uvjerit će te! Pa što ćeš onda? Bi li ta “jedna knjiga” mogla biti ovaj “Leksikon odgojno-obrazovnih znanosti”, barem na odgojno-obrazovnom području? Ovo je knjiga od malo više od 1380 stranica. Da sada ima 13 prezentatora i da svaki preuzme po 100 stranica, imali bi što predstavljati. A vi biste htjeli da danas učine trojica što bi inače trebala prikazati trinaestorica.
Čudna je sudbina ovoga Leksikona, kako čitamo u Uvodu njezina urednika i prevoditelja don Ivana Marijanovića iz jablaničkih Doljana, salezijanca, u 10 točaka (str. 9-11). Prvo izdanje, 1997., na talijanskom objavio je Fakultet odgojnih znanosti Papinskoga salezijanskog sveučilišta u Rimu. Nakon izlaska Leksikona prije 20 godina, na prevođenje se dao don Ivan, i sâm nekadašnji student Salezijane. Prošlo je više godina kada je on dovršio hrvatski prijevod i naumio ga dati u tisak. Međutim u Rimu najavljeno i 2008. izišlo drugo izdanje prošireno, preinačeno, promijenjeno, popunjeno, kako se već radi u dinamičnu svijetu. Leksikon je u drugom talijanskom izdanju okupio 184 suradnika iz 15 zemalja svijeta, koji su obradili 1591 pojam. Tako se naš prevoditelj morao baciti na reviziju svoga prijevoda, od početka. Pa to su zahvati nekada mučniji od sama izvornog prijevoda. Nakon novih devet godina izišla je ova knjižurina od 1384 stranice u izdanju mlade Akademije odgojno-obrazovnih znanosti, koja je utemeljena 2015. u Zagrebu. Urednik je knjige prof. Marijanović, a u uredništvu je i dekan ovoga mostarskog fakulteta dr. Mario Vasilj iz Međugorja. A recenzent don Ante Pavlović iz Studenaca.
Što je to Leksikon? To je enciklopedija s većim brojem pojmova i s manjim opsegom sadržaja tih pojmova. Opći se leksikon tiče svega i svačega, a strukovni samo nečega: ovaj je naš Leksikon odgojno-obrazovnih znanosti, strukovni.
U ovom se Leksikonu prikazuje mnošto članaka s naslovom odgoj, kao što su: Odgajanik, Odgajatelj, Odgoj, O. na ulici, O. za medije, O. za sakramente, Odgojna interakcija, O. ljubav, O. pomagala, O. potpora, O. praksa, O./školska psihologija, O./školska reforma, O./školska zajednica; Izvanškolski odgoj, Odgojne-obrazovne institucije, O./o. znanosti, O./o. metode, O./o. mreže, O./o. nužnosti, O./o. strategije, O. zadaće; Odgojni autoritet, O. čin, O. intervent, O. izvori, O./obr. kontinuitet, O. odnos, O. prijedlog, O. proces, O. profil, O. sadržaji, O. stilovi, O. ugovor, Odgojno/didaktičko projektiranje, O./obr. pitanje,
O./pedagoško istraživanje, O./školsko ozračje, Odgojno školsko programiranje, Odgojno zalaganje (str. 685-747). Kršćanska pedagogija, Kršćanski odgoj, Kršćanski odgajatelj, I još k tomu mnoštvo pojmova pod nazivom pedagoški. Zaustavljam se na trima riječima:
Odgoj – educatio ima u sebi riječ gojiti, hraniti, educare čovjeka, a uzgoj znači gajiti biljku ili životinju. Ljudski odgoj ima dva procesa, jedan je fizički – hraniti tijelo, a drugi je duhovno-psihički – oblikovati dušu. Kao što postoje u čovjeku uvjeti za prehranu, tj. probavni sustav sa svim organima i fizičko-kemijskim procesima, tako postoje u čovjeku uvjeti za razvijanje potencijala slobodne volje i razuma, koji su ugrađeni u tijelo, usađeni, i koje treba izvlačiti, educere (str. 685). Glagol “izvući” podsjeća na Sokratovu majeutiku, metodu kojom, po načelu “Upoznaj sama sebe”, dijaloški, iz sugovornikove duše izvlači istinu ili neku vrijednost (str. 1101). Opće je poznata činjenica da se čovjek ne rađa odgojen, nego neodgojen, divljan. I sve treba poduzeti da ga se odgoji. Odgoj je naravni postulat, zakon, zato i Božji postulat i zakon.
Bog je čak odlučio i učinio da njegov vjekovječni Sin po utjelovljenju prođe kroz ljudski odgoj u krugu obitelji, majke Marije i sv. Josipa. Za njega se izričito veli dva puta da je napredovao tjelesno i duševno: “A Dijete je raslo, jačalo [tjelesno] i napunjalo se mudrosti [duševno]- i milost je Božja bila na njemu [religiozno]” (Lk 2,40). I drugi put, kada mu je bilo dvanaest godina, na povratku iz Jeruzalema u Nazaret isti evanđelist bilježi: “bijaše im poslušan” i zaključuje to razdoblje: “A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi” (Lk 2,52). Fizički napredak u dobi, psihički napredak u mudrosti, religiozni napredak u milosti. I to i kod Boga i kod ljudi. Idealan odgoj, idealan napredak, idealan Odgajanik, idealni Odgajatelji.
Odgoj neodvojiv od izobrazbe. Mi povezujemo ili barem ne odvajamo odgoj od izobrazbe ili naobrazbe. Jedan primjer: svaki je od nas odgajan na hrvatskom jeziku ili izobražavao se u jeziku kućnim odgojem. Tako da si kao sedmogodišnjak u školu donio barem 1000 hrvatskih riječi sa značenjem. Tijekom vremena učio si njemački, talijanski… Ti se nikada, ni nakon 20 godina studija, ne snalaziš tako dobro, čak ni u onih naučenih 2000 stranih riječi kao u onih 1000 riječi primljenih s odgojem, s roditeljskom edukacijom ili vrtićkom igrom. U tome si siguran, na svome terenu.
Pri Svetoj Stolici postoji Ministarstvo odgoja, koje se zove Congregatio pro educatione catholica, koje je utemeljio Sikto V., papa hrvatskoga podrijetla, prije 430 godina, 1588. U svim je jezičnim prijevodima toga naslova zadržan pojam/značenje educatio. Educatio obuhvaća odgoj koji se odnosi na čovjekov karakter, i na izobrazbu koja se tiče ljudske intelektualne sposobnosti. Tako su pod pojmom educatio u Kongregaciji stoljećima bila dva odjela: katolička sveučilišta za studij filozofije, teologije i drugih znanosti te bogoslovna sjemeništa u kojima su se odgajali kandidati za svećeništvo. Papa Benedikt XVI. 2013. premjestio je sjemeništa i promicanje duhovnih zvanja u Kongregaciju za kler, a ipak je i dalje Kongregacija za katolički odgoj zadržala isti naziv – educazione, iako pokriva samo institute izobrazbe – lat. pro institutione catholica.
Odgajanik – educandus, onaj koji sebe mora odgajati i koji mora biti odgajan: i on svojim dinamičnim nastojanjem i odgojitelj svojim aktivnim iskustvom i znanjem. Ne možeš bolesniku pomoći ako i on sam ne sudjeluje koliko može. Slično i ovdje hoće se i volja i karakter i razum samoga odgajanika, tako da “sinergijska ravnoteža između odgajatelja i odgajanika jest i mora biti u namjeri i u ostvarenju, u sve većem opadanju prvoga i jačanju drugog člana” (str. 681). Kreativna reakcija.
Imamo izraz pïtati, pripitomiti, od toga pitomac, pitomište. Pitoma loza ili maslina pretpostavlja divlju lozu ili maslinu. Pitomac pretpostavlja divljaku ili divljana, gdje treba raditi, pripitomiti je, nakalemiti, nacijepiti, navrnuti; odgojiti – uzgojii.
Odgajatelj – educator, onaj koji vodi proces oslobađanja životnih potencijala, funkcionalnoga rasta i organskoga dozrijevanja, slobodna i aktivna uključenja u životnu stvarnost (str. 682). Odgajatelji po naravi – roditelji; odgajatelji po profesiji – programeri, metodičari, savjetnici, pedagozi. Kvalitete odgajatelja: da ima dovoljna ne samo znanja razmjerna zadaći, nego i međusobna zalaganja i ozračja; da ima svoju vjerodostojnost. Odgojni stilovi, barem njih 9: prenositelj ne dijalogizira; animator – više pazi na odnose nego na sadržaje; posrednik – suočava odgajanika s vanjskim stvarnostima: prirodom, društvom, tehnikom, kulturom /taj bi bio “potpun”, str. 683/; menadžer – uređuje planove i programe; psihopedagog – zaokupljen je više mentalnim zdravljem, razrješava kliničke situacije; socijalni djelatnik – razmatra mrežu uzroka i posljedica; karizmatik – teži za tim da postane mjerilo istine i vrijednosti; centraliziran aktivist – radi sve od sebe i oko sebe; sustavan distributer – traži suradnju na svim razinama. A glavno je pitanje kako odgojiti odgajatelja? – da ima antropološko znanje, pedagošku stručnost, da pokazuje umijeće i taktiku.
Netko duhovito reče: Svi smo mi odgojeni. Samo što je velik dio odgojen – loše.
Moderna kampanja, i ona svjetska i ova kurikulna reforma u Hrvatskoj, ide za tim da pod geslom izobrazbe iščupa odgoj iz misli, riječi i djela. I da školskom sustavu nametne svoj bezbožan “odgoj”, svoju izobrazbu, svoju kulturu.
Kao dokaz tomu navedimo činjenicu da ovih 26 enciklopedija, leksikona i rječnika u hrvatskom jeziku nemaju uopće pojma “odgoj”:
Enciklopedija hrvatske umjetnosti (Zagreb, 1995.-1996.),
Hrvatska likovna enciklopedija (Zagreb, 2005.) i
Likovni leksikon (Zagreb, 2014.) nemaju natuknice: “likovni odgoj”, “estetski odgoj”, “umjetnički odgoj”, ni “odgoj”.
Rječnik filozofije (Zagreb, 2006.),
Filozofijski rječnik (Zagreb, 2008.) i
Filozofski leksikon (Zagreb, 2012.).
Šumarska enciklopedija (Zagreb, 1959.-1963.).
Pomorska enciklopedija (Zagreb, 1954.-1964.).
Poljoprivredna enciklopedija (Zagreb, 1967.-1973.).
Muzička enciklopedija (Zagreb, 1971.-1977.).
Enciklopedija fizičke kulture (Zagreb, 1975.-1977.).
Medicinska enciklopedija (Zagreb, 1967.-1986.).
Filmska enciklopedija (Zagreb, 1986.-1990.).
Religijsko-pedagoško katehetski leksikon (Zagreb, 1991.).
Medicinski leksikon (Zagreb, 1992.).
Teološki rječnik (Đakovo: 11992., 22004., 32009.).
Tehnička enciklopedija (Zagreb, 1963.-1997.).
Hrvatski leksikon ( Zagreb: Leksikon, 1996.-1997.).
Statistički rječnik (Jastrebarsko, 11999 i 22003.).
Politološki rječnik (Osijek, 2001.).
Opći religijski leksikon (Zagreb, 2002.).
Psihologijski rječnik (Jastrebarsko, 22005.).
Opći pravni rječnik (Zagreb, 2006.).
Pravni leksikon (Zagreb, 2007.).
Tehnički leksikon (Zagreb, 2007.).
Rječnik sociologije (Zagreb, 2008.).
A možda je najudarnija spoznaja u tom lancu da englesko-hrvatski rječnik “temeljnoga antropološkoga nazivlja” iz 2013. nema natuknice “education”, ni pojam “odgoj” u Kazalu hrvatskih naziva. Dakle, odgoj više ne pripada ni u temeljne antropološe pojmove![1]
Zaključak. Ako je moćni “knez ovoga svijeta” (Iv 12,32) ozakonio kontracepciju protiv začeća, abortus protiv rađanja, eutanaziju protiv hendikepirana oblika postojanja, homseksualna brakoimitiranja protiv dvospolna braka; ako na svjetskoj razini osvaja partnerstva protiv naravne ženidbe, usvajanje djece u lezbijskim udruživanjima, zašto se on ne bi borio i protiv najosnovnijega postulata naravi odgoja karaktera koji nam je dan kao naturalni repromaterijal koji se treba kulturalno educirati, usavršavati. Kao da je taj “knez ovoga eona” (Ef 2,2) sebi uzeo razornu zadaću srušiti svih 10 Božjih zakona a sebe postaviti na postolje Božjega kodeksa.
LOOZ znanstveno obrađuje suvremenu odgojno-obrazovnu stvarnost, poštujući ljudsku narav u njezinim urođenim odgojivim potencijalima, i koristan je priručnik jer temeljito i u svim varijacijama obrađuje pojam odgoja, koji, ako se i lingvistički iščupa iz škole i društva, otvara vrata kolektivizaciji u kojoj su se čupala djeca iz kuće da se “odgajaju” u bezbožnim komunističkim radionicama, na primjer u “ateističkoj” Albaniji;
koristan je jer u ovoj “odgojno-obrazovnoj” reformi može dati prave upute;
koristan možda i zato da se sljedećih desetljeća, ili proljeća, ako nestane i posljednjega traga i znaka odgoja i pedagogije u znanosti i stvarnosti u hrvatskom europskom narodu, može izvući ovaj Leksikon koji je u naslovu imao “odgojno-obrazovni” binom, obradio 1591 pedagoški pojam i pojavio se u Hrvatskoj davne 2017. godine!
Ovaj LOOZ po sebi nije savršen, to je dokazalo drugo talijansko izdanje koje je popravilo i dopunilo ono prvo. Tako može doći treće izdanje, možda se i sprema – don Ivane, spremaj se i Ti! – koje će usavršiti ovo drugo. Ali danas na hrvatskom govornom području na odgojno-obrazovnom planu pred očima roditelja, učitelja, odgojitelja, čitatelja nemamo ništa bolje od ovoga Leksikona. Uzmi, listaj i čitaj!
[1] Cfr. http://www.vjeraidjela.com/prognani-odgoj/
Izvor: Crkva na kamenu
