Akademski zbor Pro Musica i Simfonijski orkestar Mostar priređuju korizmeno djelo Via Crucis (Križni put). Autorsko je to ostvarenje mo don Dragana Filipovića koji je svoj dugogodišnji skladateljski rad nedavno okrunio operom Diva (2016.) – prvom hercegovačkom operom.
Via Crucis je vokalno-instrumentalno djelo inspirirano tekstom hrvatskoga pjesnika Branka Klarića. Klarić je rođen u Jesenicama kod Dugog Rata 1912., a tragično završio ovozemaljski život na Križnom putu u svibnju 1945. Klarićeva poezija je dugo prešućivana te je i dandanas malo poznata hrvatskoj javnosti. U ovome djelu su glazbeno izraženi muka i bol Bogočovjeka s jedne strane, te ljudska bijeda i oholost s druge. Pobjeđuje nada u bolje sutra, nada u uskrsnuće na vječni život.
U izvedbi ovoga djela, uza spomenuti zbor i orkestar, sudjeluju solisti: Anđela Bukovac (sopran), Josipa Krezić (sopran), Nikolina Brkić (alt), Mia Tadić (alt), Karlo Milićević (tenor) i Hrvoje Merdžo (bas). Korepetirat će prof. Marijana Pavlović, a cijelim ansamblom ravnat će zagrebački dirigent Domeniko Briški.
Prva izvedba bit će u Mostaru, 15. ožujka u 17,30, u crkvi Krista Dobrog Pastira Cim-Ilići, a druga izvedba priređuje se sutradan, 16. ožujka u Zadru, u katedrali sv. Stošije u 19 sati.
Posjet koncertu je slobodan.
Prema želji skladatelja, izvedba se posvećuje nedavno preminuloj Mariji Biokšić – Maši, dugogodišnjoj članici zbora Pro Musica.
“Ovo glazbeno djelo Križni put inspirirano je tekstom Branka Klarića koji je netragom nestao 1945. Trudio sam se i glazbeno izraziti, s jedne strane muku, patnju, bol… te s druge oholost, a zapravo bijedu čovjeka koji u trenutku kad mu je dobro i kad se osjeća moćnim želi zasjesti na Božje mjesto. Nastojao sam polagano gradirati radnju kroz tekstualno-glazbene teme i sporiji ritam, upotrebljavajući umjereni kontrapunkt, “potičući” dijalog između glasova. Vidio sam u tome jači način izražavanja, te dublju učinkovitost križnoga puta. Iz teksta koji me se jako dojmio, kombinirao sam različitost mjera i kontrasta te recitativa kako bi na slušatelja sve skupa ostavilo jači dojam. Orkestar je zamišljen kao potpora pjesničko-misaonom tekstu, da na trenutak pjevač duboko udahne, da ispjevana riječ donese odgovor na tvoju i moju patnju danas, još više sutra. Također, orkestar je i potpora pjevačima u trenutku kad krene na baš jednostavan polifoni dijalog. Nakon prve verzije za zbor, gudače, flautu, klarinet i čembalo, koju ćemo ovaj put i izvoditi, djelo je kasnije aranžirao Julio Marić, te za još brojniji orkestar Tomislav Sušac.
Glazbeni stavci nose bol, ostavljenost, fizičku i duhovnu patnju, no završavaju najčešće pikardijskom tercom, što će vjerujem slušatelja iznenaditi. Htio sam reći: koliko god postaje križnoga puta nose u sebi poniženje, bičevanje, sve veću i veću iznemoglost, nemoć, pad – one nisu kraj. Kao što Isus ne ostaje pod križem, nego ustaje i nastavlja svoj hod. I kao što ne ostaje u grobu, nego uskrisava i dovršava svoj hod. Istina. Veliki petak je smrt, ali je trećega dana Pobjeda, Uskrs. Zbog toga svaka postaja glazbeno pa i tekstualno završava s nadom, sa svjetlom, s velikom tercom, u duru. Zato, ne plači, Marijo, ne tuguj vjerničko-hodočasnički narode, za tri ćeš dana vidjeti Sina, Krista proslavljena!” (Dragan Filipović)
Izvor: Crkva na kamenu
