Karakteristika srbijanske politike već stoljećima ima obilježje klasičnoga “bizantinizma”: jedno misliti, drugo govoriti a treće raditi. U novije vrijeme taj je srbijanski “bizantinizam” u stalnom usponu pa otvoreno igraju na dvije karte i žele sjediti na dvije stolice: malo će s Rusijom, malo sa Zapadom. S Rusijom bi surađivali na vojnom planu, pa ne žele u NATO, a sa Zapadom bi surađivali na ekonomskom planu pa bi htjeli u Europsku uniju, odnosno htjeli bi isisati novac od toga Zapada. Taj isti Zapad pristao je na igru jer im je očito stalo koliko je god moguće odvojiti Srbiju ispod utjecaja Rusije. To su potpuno krive procjene, jer tko imalo bolje poznaje ovdašnje prilike dobro znade gdje je srce i pamet ne samo srpskoga vodstva nego i većine naroda – majčica Rusija. Srbijanski cilj je dočepati se Europske unije i onda kada uđu u tu zajednicu prkositi svima i svakomu, ucjenjivati i omalovažavati sve i svakoga. Što očekivati od te i takve države kada bi ušla u Europsku uniju kada i kao kandidatkinja prkosi članicama te Unije, prije svega Hrvatskoj. Naučili su Srbijanci biti “gazde” na jugoistoku Europe, pa misle da to mogu i sada. Bez obzira što ne ispunjavaju ni osnovne uvjete priključenja Uniji koja poštuje građanska prava i standarde demokratskoga društva, dijele lekcija svima oko sebe, ponajprije Hrvatskoj. Gotovo je nevjerojatno da i danas u toj državi, agresoru na Hrvatsku i BiH, postoji zakon po kojemu mogu suditi svakoga koga optuži njihovo tužiteljstvo. Znači, nije im dovoljno što su izvršili strašnu agresiju na tuđe zemlje, nego sada sebi uzimaju pravo suditi onima koji su im davali otpor, braneći svoj dom i svoje ognjište.
A što reći o položaju hrvatske manjine u Vojvodini i cijeloj Srbiji?! Ukidaju joj gotovo sva prava. Na snazi je i sada, doduše u nešto izmijenjenom obliku, ono stanje kada je Šešelj i njegove pristaše haračio po Vojvodini i otvoreno pozivao na zator Hrvata na tim prostorima. Hrvatska kao članica Europske unije trebala bi sada, prema mišljenju beogradske čaršije, prijeći preko svega ovoga i jedva dočekati da se ta i takva Srbija kandidira za ulazak u Europsku uniju, jer valjda misle da takvu zemlju svatko želi imati u svome društvu. Sada su Srbijancima najednom prijatelji Nijemci, a do jučer su ih smatrali nečim najgorim što se pojavilo na ovoj zemlji od postanka svijeta, pa ih pozivaju da “urazume Hrvatsku”. Što znači izraz “urazumiti”? Ako nekoga želimo urazumiti, znači da je taj nerazuman, odnosno bez razuma, bez uma. Nekoga proglasiti bezumnim i od njega tražiti da mu potpiše dokument koji ga vodi postavljenu cilju, uistinu je bestidno. Poruka iz Beograda poslana u Zagreb prema ovomu glasila bi: vi ste ludi i bez pameti, ali prisilit ćemo mi vas preko Berlina da nam potpišete što nama treba, jer vi nama uopće i ne trebate, ne ćemo s vama ni razgovarati. E, pa ovo je previše ako je i od Beograda. Iskreno se nadamo da će na ovu beogradsku bestidnost hrvatska država i njezina diplomacija znati dostojno odgovoriti.
Izvor: Crkva na kamenu
