Mi koji smo išli u školu u vrijeme komunističke strahovlade dobro smo upamtili (iako gradivo nismo usvojili) kako nas je čitav školski sustav indoktrinirao u svim segmentima obrazovanja. Jedan od njih bio je i nastanak i razvoj čovjeka. Govorilo nam se da je čovjek postao od majmuna (na račun ovih tvrdnji narod je izmišljao mnoge viceve) i da smo evolucijom došli do sadašnjega stadija razvoja. Službeno prošlo je vrijeme komunizma, ali su ostali komunisti, samo što se sada deklariraju kao socijaldemokrati – liberali. Zapravo u tu se skupinu danas uvuklo svega i svačega. Svi su dobrodošli samo je važno da su protiv iskonskih neprolaznih vrijednosti. Ne prežu ni od čega. Možemo razumjeti čovjeka grješnika, ta, svi smo grješnici. I Krist je razumio grješnike i pozivao ih na obraćenje. Družio se s njima ne bi li ih pridobio na Božju stranu, na stranu iskonskoga dobra. Ali da netko opravdava grijeh, da potiče ljude na grijeh, da uživa u tomu da u ovom svijetu bude što više grijeha, e pa to je uistinu perverzno. Opravdavati zlo pobačaja nerođena djeteta što je drugo nego prizivanje pakla u ovu našu suznu dolinu?! Zagovornici toga zla smislili su “pakleno mudru” sintagmu: “Mi smo za izbor!” Eto, ljudi sebi uzimaju pravo na izbor hoće li nekoga ubiti ili ne će. Da progovorimo njihovim rječnikom: A što je to nego fašizam?! Kako netko može za sebe tvrditi da ima pravo na izbor hoće li nekoga usmrtiti ili ga ostaviti na životu?! U životu imamo bezbroj situacija u kojima možemo birati. Gotovo u svakom trenutku možemo birati ovo ili ono, ali nikada nemamo pravo na izbor hoćemo li nekoga ubiti ili ćemo mu se “smilovati”. Čovjek to pravo nema, to je pridržano Onomu tko daje život. Eto, neki sebe proglašavaju bogovima, jer ne priznaju Boga Stvoritelja.
Nasuprot ovoj mračnoj ideologiji, bez obzira u kojoj se formi ona predstavljala (komunističkoj, socijalističkoj ili liberalnoj), ovih dana diljem svijeta ustale su tisuće i tisuće, najčešće mladih ljudi, u obranu života. Organizirali su “Hod za život!” oni kojima je život svetinja darovana od Boga Stvoritelja. Tako smo u Rimu 8. svibnja 2016. mogli pratiti nepreglednu kolonu (Marcia nazionale per la vita) koja je odašiljala poruku da nismo “vlasnici” života i smrti, nego smo dužni surađivati s Bogom i boriti se za život. Slična povorka organizirana je 12. svibnja 2016. u Ottawi u Kanadi (National March for Life). To nam je dalo nadu da se svijet pomalo budi i da je došlo vrijeme da se pokaže odlučnost u borbi za život, nasuprot onih koji svojim povorkama odašilju poruku smrti, i to pod parolom “prava na izbor”. Nakon ovih velebnih skupova uslijedio je 21. svibnja 2016. i zagrebački “Hod za život”, za naše prilike isto tako veleban skup (neki kažu i do 15 tisuća ljudi). Mediji nisu prenijeli je li u Rimu i Ottawi bilo nekakvih kontraprosvjeda, ali su zato zagrebačkoj šačici zagovornika “kulture smrti” dali ogroman prostor. Među mnogo transparenata koje su nosili ovi “jurišnici” izdvajamo dva: “Učimo djevojčice da umjesto kuće spremaju revolucije“; “Solidarno i borbeno protiv fašizma“. Tako smo došli od evolucije do revolucije. Jadna je pamet kojoj je revolucija vrhunac čovjekova ostvarenja. U drugom sloganu ti ljudi “spremni za borbu” učinili su inverziju stvarnosti, pa i ovoga puta fašistima proglašavaju svoje neistomišljenike, odnosno zagovaratelje života. Tužno i žalosno, u nečijoj se glavi borba protiv pobačaja, borba za život označava kao fašizam.
Očito, ovdje predstoji velika i dugotrajna borba između dobra i zla. Trebat će mnogo snage, strpljivosti, a dakako i ljubavi prema svakom čovjeku i svakom životu da bi se došlo do uspjeha. Neka nam Bog Stvoritelj svima pomogne.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
