Ovih je dana nekoliko čokoladica koje su proizvedene u Srbiji, a hrvatska ih Predsjednica poslala u poklon-paketićima (ne znajući što je unutra) hrvatskoj djeci, izazvalo pravu buru čak i u političkom prostoru čitave jugoistočne Europe, a onaj medijski prostor potpuno se usijao, iznoseći razne komentare, mišljenja i što sve ne. Mediji očito ne znaju, odnosno bolje reći ne žele, ništa uzeti onakvim kakvo jest, nego obično sve pretvaraju u crno-bijelu tehniku i tako s poluistinama manipuliraju javnošću. Komentari su obično bili kako se time što se Predsjednica ispričala roditeljima i djeci koja su primila te poklone odašilje jasna poruka da nikakva slastica ili bilo kakav proizvod koji dolazi iz Srbije u Hrvatskoj nije dobro došao. Logičan zaključak kao reakcija na ovo bilo bi da ništa proizvedeno u Hrvatskoj nije poželjno u Srbiji. Jednostavno, to nitko nije rekao i to nije istina. Treba razdvojiti dvoje: jedno je značenje kada hrvatska Predsjednica šalje nekomu paketiće, a sasvim je nešto drugo kada negdje u trgovini stoje namirnice proizvedene u Srbiji. U ovomu je glavna bit problema. Znači, hrvatska Predsjednica iz više razloga treba promovirati hrvatske proizvode, pogotovo kada su u pitanju ti poklončići djeci, a kada se namirnica nalazi na polici nekoga prodajnog centra, pa je na volju nekomu hoće li je uzeti ili ne će, to je nešto sasvim drugo. Čovjeku koji sve ovo promatra sa strane nije jasno zašto je nekomu potrebna manipulacija činjenicama i ljudima. Od ovoga “slučaja” napravila se čitava afera, a u biti bez ikakva razloga. Narod je slobodan u jednoj, drugoj ili trećoj državi kupovati ono što mu se sviđa i što može platiti, te se nikakva poruka ne šalje time što Predsjednica želi poslati djeci poklončiće od proizvoda koji su proizvedeni u Hrvatskoj.
Izvor: Crkva na kamenu
