Svako malo imamo priliku slušati priopćenja mostarskoga odbora Stranke demokratske akcije (SDA) o potrebi uklanjanja raznih simbola u Mostaru i okolo njega. Što se god pojavi u ovom gradu, a ne sviđa se lokalnim čelnicima te stranke, eto, trebalo bi ukloniti. Ti isti ljudi godinama vrište na zvonik katoličke crkve sv. Petra i Pavla, na jubilarni križ na brdu Hum, a kada se ovih dana pojavio hrvatski grb na Planinici iznad Mostara, negodovanje iz te stranke dosegnulo je vrhunac. Ali dokle ide netolerancija vodećih ljudi SDA najbolje pokazuje njihov prosvjed protiv uskrsnoga jajeta u mostarskom parku Zrinjevac. Čudno, ljudima smeta i uskrsno jaje! Usput rečeno, oni taj park “službeno” zovu “Veliki park”. Znači, ne samo da im smeta uskrsno jaje u tom parku neko im smeta i sami park, odnosno njegov naziv, pa ga, eto, ne mogu izgovoriti. Iz ovoga iščitavamo da ne priznaju ni imena ulica i trgova čiji im se nazivi ne sviđaju. Kako je moguće da nekomu smeta sve što podsjeća na hrvatski i katolički identitet ovdašnjega naroda i ovoga grada? U ovomu je gradu mnoštvo simbola koji pripadaju drugim narodima, pa Hrvati katolici ne negoduju protiv njih, ne smatraju ih provokacijom. Je li ovo nekomu čudno? Naravno da nije i ne treba biti, jer ako ljudi ne podnose nečije simbole, ne podnose ni one koji te simbole predstavljaju. Glumeći žrtvu u Mostaru, čelnici SDA zapravo žele biti regulatori i korektori svega života i djelovanja u ovom gradu. Takvo ponašanje u najmanju ruku nije korektno i ne doprinosi izgradnji normalnoga suživota ovdašnjih naroda. Onaj tko voli svoje simbole, trebao bi tuđe barem podnositi, ako ih već ne poštuje.
Izvor: Crkva na kamenu
