Pismo “Priki” – akademiku Željku Reineru

Poštovani kolega, uvaženi akademiče, dragi “Prika”!

Znamo se već više od pedeset godina. Još iz studentskih dana kada sam Te rado, sa svojim prijateljima, sve redom došljacima u Zagreb, prihvatio za prijatelja,  jer si nas ugodno iznenadio svojim nacionalnim i kršćanskim svjetonazorom. A pripadao si uglednoj staroj Zagrebačkoj obitelji. Nije to bilo često ni lako. Naprotiv, u tim “škakljivim” vremenima rijetko i opasno! Bilo mi je drago susretati Te u prostorima Ministarstva zdravstva kada bih kao Župan Dubrovačko-neretvanske županije dolazio do moga “prike” ministra Andrije Hebranga, a Ti mu bio pomoćnikom. S istim osjećajima pratio sam Te kada si i sam postao ministrom toga ministarstva, a nakon toga i Predsjednikom Hrvatskoga Državnog Sabora. Bio sam izuzetno ponosan kada su Te prije nekoliko godina u zagrebačkoj katedrali uvodili u red Jeruzalemskih vitezova. Znao sam se u društvu pohvaliti: ovo je moj “prika”. I…? Nakon jedne po meni nepromišljene ili loše promišljene, nespretne odluke kada si digao svoju ruku ZA Istanbulsku konvenciju – sve to DOBRO dovedeš u pitanje. Žalosti me činjenica da si podlegao vlasti, slijepo slušajući naredbodavce koji su se sasvim sigurno drznuli ustati protiv Boga i Božjih zakona. Pa zar ne vidiš ono što i “najmanji među nama vidi”. Zar ne čuješ riječi biskupa Košića, nadbiskupa Puljića, Zagrebačku nadbiskupiju – onu gdje si ustoličen za Viteza? Zar prešućuješ poruku pape Franje koji tu konvenciju naziva “ideološkom kolonizacijom”? Zar si i Ti podlegao floskuli o 5000 prosvjednika na Trgu bana Jelačića? Zar više vjeruješ zločestim medijima nego li svojim vlastitim očima? Zar ne vidiš da vam se prodaje “kukavičje jaje” koje su mnogi već kupili, među njima i najmoćnija žena svijeta, Angela Merkel? Ali ga nisu uspjeli prodati i gospodinu Putinu i Orbanu. Zato mi je draži Putin od najmoćnije žene svijeta. Zašto više vjeruješ svome “šefu” nego li onome kome si se molio ili mu se i danas moliš? Iznevjerio si me, “Prika”, i mene i naš hrvatski narod! Pa zar uistinu ne vidite rodnu ideologiju u toj nesretnoj Istanbulskoj konvenciji? Ali, kada vam se od 50.000 prosvjednika “pričinja” 5000, sve je moguće. Ma, svejedno je, “Prika”, pet ili pedeset! Otići ćete! Neslavno! A niste trebali, jer do vašega mozga ne prodire činjenica da među onima od 50.000 nije bio niti jedan iz SDP-a, HNS-a, SDS-a, IDS-a… i inih. Sve je to manje-više vaše biračko tijelo kojega ste se odrekli, ali i ono vas – jer ste ga izdali.

Evo Ti jedna šaljiva prispodoba u ovoj preozbiljnoj zbilji. Jednoga mog prijatelja staroga svećenika, dobra i pobožna, pravog Kristovog sljedbenika upitaju njegovi kolege svećenici, znajući da je uza sve ovo što navedoh i vrlo duhovit: – “Što ćeš reći don Mato sv. Petru kada preda nj dođeš?” – Reći ću mu, Bog s vama: “Miči mi se s puta, Ti si ga izdao tri puta, a ja nijednom.”

E, s ovim svojim činom izdao si ne samo nas nego i sve vitezove i one Jeruzalemske i one “Okrugloga stola”, a ponajviše ove naše što svoj život položiše za svoju ljubljenu zemlju Hrvatsku koja eto dođe u ruke Tvoje i Tvojih istomišljenika. Iskreno žalim sto niste odluku u Saboru donijeli u Velikom tjednu. Ovako ćemo Ga nakon Uskrsnuća ponovo razapeti. Volio bih kada bi Božja providnost učinila pa da Ti i moji ostali “prike” svoju ruku NE dignu za ratifikaciju, pa da mogu radosno uskliknuti: Ovo su moji “prike”! Bude li suprotno, molim Te, briši me s popisa svojih prijatelja (ako sam ikada i bio među njima – ti na mojem jesi), ali ćeš tim činom izbrisati sam sebe.

I na kraju, evo Tebi i ostalima jedna izreka pa o njoj dobro razmislite. Netko pametan je davno parafrazirao biblijski tekst i napisao: “Bolje je da te ljudi osude zbog Boga, nego da te Bog osudi zbog ljudi.”

Dr. Jure Burić

Izvor: Crkva na kamenu