U hrvatskom javnom prostoru umjetno i prividno stvara se ozračje potpune podjele društva. Ipak smatramo da većina ljudi u tom igrokazu ne želi sudjelovati. U normalnom demokratskom društvu postoje vladajuće i oporbene stranke. Vladajući trebaju ulagati maksimalan napor za poboljšanje uvjeta u svim vidovima života, a oporba bi trebala biti korektiv vladajućima. U Hrvatskoj danas imamo nenormalnu demokraciju, koja ima neke oblike anarhije (ne samo da mnogi neodgovorno pričaju što god žele, nego i rade što ih je volja). Drugo ne možemo ni očekivati, jer 20-ak % sinova komunističkih krvnika upinje se iz petnih žila kako sačuvati vlast i vladanje nad golemom većinom pučanstva, služeći se raznim manipulacijama i prijevarama (hrvatske zastave vijore sa na njihovim skupovima samo dok prevare birače). To isto činili su 45 godina u strahovladi komunističke Jugoslavije. Oličenje toga soja jest čovjek koji je odmah nakon gubitka izbora onima koji ne misle kao on obećao da će im “stvoriti pakao”. Znamo tko može i želi stvoriti pakao. U tom boljševičkom ludilu i zanosu čuli smo i izjavu “mi ili oni”, želeći tako potpuno podijeliti društvo. Čovjek koji ne zna o kakvom je i koliku ulogu riječ, mogao bi se začuditi otkuda komunističkim sinovima tolika volja, energija i upornost u neosnovanom nametanju krivnje svima onima koji ne misle kao oni i koji se usude propitivati istinu o povijesti. Taj ulog zapravo je njihov život, jer ne samo da su sve stekli zahvaljujući komunističkoj ideologiji, otimačini i povlasticama, nego je u pitanju i njihovo političko djelovanje i “čuvanje obraza”, ukoliko im je od njega išta ostalo. Onaj tko ima obraza, poštenja i morala morao bi uvidjeti da laž, prijevara i iskrivljivanje povijesti nije častan posao. Usprkos svim arhivskim dokumentima i dokazima, a da ne govorimo o otkrivenim stratištima nakon što je partizanska rulja preuzela vlast 1945. (a procjenjuje se da ih je još neotkriveno 940 u RH i 130 u Sloveniji), ti čuvari “revolucije” i branitelji zločina svojih očeva i danas nazivaju fašistima sve one koji se usude tragati za istinom. Poučeni negativnim primjerom onih koji svu svoju energiju ulažu u pokušaj očuvanja laži o zločinačkom komunističkom pokretu i u diskreditaciju pojedinaca i skupina koji nisu potomci zloglasnih partizana ubojica, i mi moramo, razmišljajući pozitivno, svaki dan ponavljati (ne smijemo se umoriti) da nam je jedino stalo do istine, koja je preduvjet pravde i mira (ljubav smo izostavili jer je to viša kategorija). Današnja bleiburška komemoracija neka uistinu bude počast i molitva za pokoj duša svih onih koji su nedužni stradali od komunističkih zločinaca. Njihove prostrijeljene lubanje, njihove neraspletene pletenice nađene po raznim hudim jamama traže istinu. Rasvijetliti tu istinu naša je dužnost i obveza.
Izvor: Crkva na kamenu
