Pred očima nam je knjiga apostolskog upravitelja naše Trebinjske biskupije biskupa Ratka Perića, koja nosi zaziv pokajnika razbojnika Isusu na križu: “Sjeti me se kada u raj dođeš“! Sam naslov pobuđuje određen čin kajanja jer, ruku na srce, tko se nema kajati za mnogo toga ako iskreno otvorimo srca i oči. Ne ću slijediti stranice, nego godine u knjizi.
Prvi dio knjige obuhvaća biskupove propovijedi na Veliki petak i na Uskrs od 1993. do 2017. Upravo me sam raspored homilija podsjeća na dvije strane medalje: nema Uskrsa bez Velikoga petka i obratno. Ovdje bih se držala uskrsnih poruka. U svakoj takvoj propovijedi čitatelj može pronaći makar jednu poticajnu rečenicu. Može se naći i humora, kao npr. 2006. kada čitamo kako anđeo govori ženama na Uskrs da razglase Radosnu vijest Isusovim učenicima, a propovjednik dodaje da bi one to učinile i da im glasnik Božji nije rekao.
– Mene se dojmila rečenica uskrsne propovijedi iz 1993.: “Gdje čovjek trpi i pati, ondje će se i proslaviti! U istom vrtu patnje, na istom kamenu plača i istoga spasonosna četvrtka“. A mi bismo vjernici tako rado htjeli izbjeći patnju i križ. I svoju bismo djecu rado poštedjeli i najmanje muke. To nije Isusova škola, a htjela bi se zvati Isusovom učenicom.
– Često u životu zaboravimo važnost Kristova uskrsnuća, kao npr. Ivanu i Petru nikako u sjećanje da je Isus govorio da će treći dan uskrsnuti (1994.).
– Na Uskrs 1995. čitamo misao da smrt ima svoju smrt, tj. uskrsnuće. Sve izgovorene i napisane rečenice imaju svoj korijen u Svetom Pismu. I na taj smo način poučavani da je Riječ Božja uvijek aktualna, a autor je poučno povezuje s našim današnjim življenjem. „Što god radiš razborito radi i gledaj na svršetak“. A kako često pomislimo da nam nema kraja.
– Zanimljivo, i u Isusovo vrijeme bijaše podmićivanja, potplaćivanja stražara na Isusovu grobu. Biskup to povezuje s našom nimalo drugačijom svakidašnjicom: „Sve će se izdaje, utaje i mita čitati na suncu, a njihove nositelje pravedni i nepodmitljivi osuđivati“ (1997.).
– Često nam je teško prepustiti kontrolu Bogu, predati upravo sve Bogu. Nekako se previše oslanjamo na same sebe. A biskup o Uskrsu 1998. ističe – kada bismo sve predali Bogu, nestalo bi i nevolje i tjeskobe „Mi samo malo, a Bog sve ostalo“.
– Posebno mi je bilo ugodno pročitati da biskup kao duhovni pastir ističe ulogu žena u Kristovu uskrsnuću. 1999.: „Nije stoga nimalo čudno da je Isus upravo žene, kao donositeljice života na ovaj svijet, želio kao prve vjesnice najvećega događaja na svijetu: novoga života, Njegova uskrsnuća.“
– Dok čitamo biskupove propovijedi, primjećujemo da on u svojim tumačenjima polazi od jednostavnih životnih primjera. Tumači simboliku jajeta i njegove povezanosti s uskrsnom radosti, 2000.: „U grobu je tijelo, mrtvo tijelo Isusovo samo što se nije počelo raspadati. Ono je tijelo upilo u sebe, kao ono pile bjelance i žumance, tako je Isusovo tijelo, velim, upilo svu mržnju ljudsku, sve laži ljudi, sve zlo ljudsko, sav mrak, i iskapilo svu smrt, tu najstrašniju činjenicu ljudskoga života.“ Da nas uskrsnuće Isusovo prati kroz cijeli ovozemaljski trnoviti put, vidimo u rečenici: „Ono što bi želio tada (u vječnosti), čini sada (na zemlji)“.
– Ako ništa drugo, pozvani smo zastati i razmisliti nad ovim upitnicima: Što činim sada? Zašto živim kao da nikada ne ću stati pred Boga? Hoću li ga moći pogledati u oči? „Tko je god ikada i malim ljudskim osmijehom pridonio zemaljskom životu kao daru Božjemu, imat će udjela u velikom osmijehu vječnoga života, koji je proslavljeni Isus obećao svojim čudesnim uskrsnućem onima koji u to vjeruju“ (Uskrs, 2001.). Opet smo pozvani stati pred svoju savjest, odgovoriti unutrašnjem glasu, koji nerijetko izbjegavamo čuti.
– Toliko smo puta sudjelovali u sprovodnim obredima, a možda nismo uvijek razmišljali kao vjernici Uskrsloga Krista. Godine 2002. biskup u uskrsnoj propovijedi kaže: “Tužno je koliko puta iskazujemo pohvale nad grobom nekoga, a za života ga nismo počastili ni rukoveću cvijeća ni riječju zahvale.“ Uistinu da zastanemo i zapitamo se kakav je naš odnos prema našim bližnjima; možda ih volimo tek kada su dalje od nas…
Naša vjera treba biti prepoznatljiva, jer je takav i naš božanski Učitelj. „Vjera u Krista ima ove bitne oznake: – Ona je nadobudna; budi nadu, puna je nade. Nada se i pojavljuje kada su brodovi potonuli. „Nema beznadnih situacija. Ima beznadnih i bezveznih ljudi.“ – Naša je vjera radosna. Kršćanin očekuje ne smrt, nego trajan i vječan život. – Naša je vjera puna mira, smirenosti. „Jer svi oceani suza nisu ništa prema kapi slave u nebesima.“ Vjeruješ li ovo? (Uskrs, 2003.). „Vjeruješ li da je naš Isus i sada živ?“ Ili često samo slušamo o Isusu kao o nekoj povijesnoj osobi koja je glavni lik u nekoj davno pisanoj knjizi?
– Godine 2004. piše: „Da je Isusovo uskrsnuće izmišljotina, ukazao bi se prvo onima koji nisu povjerovali.“ Ali naš Isus jest Bog i poštuje ljudsku slobodu. On nas ni na što ne prisiljava. Da je sve uvjetovano ljubavlju, u to se često možemo uvjeriti. Ljubav je nije samo dar, nego i zadatak. Ona od nas traži odgovornost pred Bogom, pred sobom i pred drugima. Evo prigode da se upitam kakva sam u svojim dužnostima, u svojim poljima rada? Zakopavam li svoje talente ili marljivo s ljubavlju radim što od mene očekuje najveći Pastir ljubavi?
– Sigurno nekada pomislimo je li se Uskrsli u ono nedjeljno jutro javio i svojoj Majci. Draga mi je misao u godini 2006. kako je uskrsli Isus odlučio javiti se svomu nebeskom Ocu, pa zemaljskoj Majci. „Idem pozdraviti mamu.“ „A mama ostavila vrata otvorena.“ Odmah se spontano pitam, ostavljam li ja vrata otvorena Isusu u svako vrijeme? Prepoznajem li ga u svima? A onda kajanje i traženje oproštenja što ga nisam vidjela ni prepoznala a On je tražio po imenu mene. Biskup, na više mjesta ističe da se Uskrsli ukazuje onima koji ga ljube svim srcem, kao npr. Mariji Magdaleni, Petru pokajniku, dvojici u Emausu, preplašenim učenicima, Tomi kojega zovemo Nevjerni… “Volimo ga kao Magdalena, a izdajemo kao Petar“. Prečesto smo takvi. Sve je dobro dokle god na kraju možemo tražiti oproštenje. Pognutih glava kao raskajani razbojnik na križu: Sjeti me se, Isuse, kada u raj dođeš!
– Za Uskrs 2007. piše biskup: „Nema nijedne činjenice koja je bolje dokazana nego što je Isusovo uskrsnuće. A ljudi opet ne vjeruju, jer to nije pitanje mozga, nego srca.“ A gdje je moja vjera? Kakva sam ja danas svjedokinja Krista Uskrsloga? Kako svjedočim svoju vjeru u obitelji, na poslu, u društvu? Isus se kroz 40 dana susreće s onima koji ga ljube, pa nas knjiga podsjeća da je Isus u gladnome i zatvorenome; u djetetu i siromahu… U svakoj euharistijskoj žrtvi, u svakoj Pričesti, crkvi i svetohraništu. Ovaj dio me podsjeća na riječi svete Majke Terezije: Isus je Kruh života koji sve hrani i Isus je gladni kojega treba nahraniti.
– „Glavni dokaz uskrsnuća“ jest „susret učenika sa živim uskrslim Učiteljem“. Istinit, stvaran i bitno i osobno isti. Tijelo probodeno, ali proslavljeno. „Uskrsnuće je bitna novost, ali istovjetnost osobe ostaje“ (Uskrs, 2012.).
– Isus od nas traži sve. I ne smijemo biti mlaki u svojoj vjeri. Gospodin nam govori: „Vi mene ne možete toliko ubiti koliko ja mogu vas ljubiti pružajući vam ponudu na ponudu i dajući vam milost na milost, pa i onu najveću milost, dar oproštenja, svjedočeći ljubav do smrti, smrti na križu“ (Uskrs, 2013.). I nikako da nam se ulije u uši, u mozak, što Isus za nas čini.
– Iz 2016. izdvajam ove rečenice o Uskrslomu: „Nije mogao izdržati u hladnu i mračnu grobu, on koji je sama božanska vatra Ljubavi i Svjetlo od Svjetla.“ „Dok njega kupuju i prodaju, i na njegov račun trguju, on svojom gorkom Mukom, strašnom Smrću i slavnim Uskrsnućem božanskom krvlju otkupljuje sve čovječanstvo.“ Uskrsli i nama obećava da poslije svih križeva dolazi pobjeda nad hladnoćom groba, Ljubav Uskrsloga koja pobjeđuje sve nevolje i nedaće. I nijedna žrtva, ni suza ni kaplja znoja pravednikova ne će biti uzaludna.
Završit ću biskupovom rečenicom: „Uskrsnuće je obzorje vjere i duše, daleko iznad opipljivih tvari, sa svim kušnjama križa u životu i zla u svijetu, gdje svoju vjeru doživljavamo i dokazujemo“ (str. 397).
Oče biskupe, hvala Vam i sretan Uskrs!
Daniela Raguž, vjeroučiteljica
Izvor: Crkva na kamenu
