U švicarskom Écôneu Svećeničko bratstvo svetoga Pija X. danas, 1 srpnja 2026., zaredilo je četvoricu novih biskupa bez apostolskog, odnosno papinskoga naloga. Taj događaj ponovno otvara pitanje koje se ne tiče samo crkvenoga prava, nego prije svega naravi Crkve i njezina jedinstva.
Što zapravo znači apostolski nalog? Riječ je o službenom papinskom mandatu kojim Rimski prvosvećenik odobrava da određeni svećenik bude zaređen za biskupa. Taj nalog nije samo administrativna formalnost niti birokratski dokument. On je vidljivi izraz da novi biskup ulazi u zajedništvo cijeloga biskupskog zbora, na čelu s Petrovim nasljednikom, te da svoju službu prima i vrši u jedinstvu s cijelom Katoličkom crkvom.
Katolička crkva vjeruje da je biskupsko ređenje, ako ga podijeli valjano zaređeni biskup, sakramentalno valjano. Međutim, ono može biti izvršeno na nezakonit način. Upravo je to slučaj kada se biskup zaređuje bez apostolskog naloga Rimskoga prvosvećenika, čime se svjesno zaobilazi ono što Crkva od apostolskih vremena smatra bitnim za ostvarivanje biskupske službe u punom zajedništvu.
No, ovdje nije riječ samo o pravnom pitanju. U temelju je mnogo dublja stvarnost. Krist je svoju Crkvu želio kao zajedništvo, a vidljivo načelo toga zajedništva jest nasljednik svetoga Petra. Papa nije tek prvi među biskupima u počasnom smislu niti predstavlja samo povijesnu ustanovu. On vrši službu koju mu je Krist povjerio kako bi čuvao jedinstvo vjere i zajedništva cijele Crkve. Zato nema punoga crkvenog zajedništva bez zajedništva s Papom.
Može se iskreno voljeti liturgijska tradicija, njegovati bogata baština Crkve i željeti vjernost predaji. Međutim, predaja nije samo čuvanje liturgijskih oblika ili običaja. Predaja uključuje i vjernost onom ustrojstvu koje je Krist dao svojoj Crkvi: zajedništvu biskupa s Petrovim nasljednikom. Nijedna skupina, pa ni onda kada smatra da čuva autentičnu katoličku baštinu, ne može sama sebi dati pravo zanemariti apostolski nalog i djelovati mimo Pape.
Povijest nas podsjeća da je isto Bratstvo 1988. godine u Écôneu također zaredilo četvoricu biskupa bez papinskoga mandata. Tada je sveti papa Ivan Pavao II. upozorio da takav čin teško ranjava jedinstvo Crkve. Kasniji napori papa Benedikta XVI. i pape Franje bili su usmjereni prema pomirenju i dijalogu, ali pritom nikada nije dovedeno u pitanje temeljno načelo da biskupska služba pripada hijerarhijskom zajedništvu s Rimskim prvosvećenikom.
Današnja ređenja zato ne treba promatrati kao pobjedu jedne crkvene struje nad drugom, nego kao žalostan događaj koji produbljuje podjele među onima koji se svi pozivaju na istu katoličku vjeru.
Crkva uvijek ostavlja otvorena vrata povratku punomu zajedništvu, ali istodobno jasno podsjeća da se ono ne može graditi mimo Petrova nasljednika.
Apostolski nalog nije tek potpis na dokumentu. On je vidljivi znak da biskup svoju službu prima od Krista u Crkvi i za Crkvu, u zajedništvu s Petrovim nasljednikom i cijelim biskupskim zborom.
Upravo zato, biskupska služba nije samo osobna čast ili pojedinačno poslanje, nego služba koja po svojoj naravi gradi i čuva jedinstvo Crkve. Bez zajedništva s Papom i s biskupskim zborom nema ni punine katoličkoga zajedništva, jer je upravo zajedništvo biskupa s Petrovim nasljednikom jedan od vidljivih temelja jedinstva koje je Krist želio za svoju Crkvu.
Ovaj događaj ne bi trebao biti povod za osude ili likovanje, nego za iskrenu molitvu. Molimo Gospodina da učvrsti svoju Crkvu u jedinstvu, da sve koji iskreno traže Krista vodi prema punom zajedništvu te da nas sve obdari poniznošću, vjernošću i ljubavlju prema Crkvi, koja svoju puninu nalazi u zajedništvu vjere, sakramenata i crkvenoga vodstva oko Petrova nasljednika.
✠ Petar, biskup
Izvor: Crkva na kamenu
