Dana 6. kolovoza 2026., na blagdan Preobraženja Gospodinova, u župi Svete Marije Nade u Rimu u Družbi Kćerȋ Marije Pomoćnice ili Salezijanki, sedam je novakinja položilo Prve redovničke zavjete, među njima četiri Hrvatice koje potječu iz ovih mjesta, kako nam je rečeno:
S. Iva Mufić, SLC (Slovensko-hrvatska provincija), iz župe Vrbosko u Gorskom Kotaru,
S. Sara Srkoč, SLC, iz župe Svetog Ivana Bosca u Zagrebu.
A dvije su po roditeljima Hercegovke:
S. Mihaela Jasak, SLC, iz župe Blažene Djevice Marije u Remetincu u Zagrebu,
S. Marija Ostojić, SLC,[1] iz župe Svete Klare u Zagrebu.
Nove salezijanske zavjetovanice među kojima i 4 Hrvatice
S. Mihaela rođena je u Zagrebu 2001. godine od oca Radmila (iz župe Gorica Sovići) i majke Žakline rođ. Anić (iz župe Jare). Osim Mihaele roditelji imaju još tri kćeri: Tinu, Anu Mariju i Petru. A vjerujemo da se prerano preminuli sin Ante-Toni (1994.-2016.) u Nebu raduje sestrinu redovničkom pozivu.
Mihaelin otac Radmilo značajan je dio života proveo u Mostaru, gdje je studirao strojarstvo. A već početkom 1990. godine aktivno sudjeluje u procesu demokratskih promjena u Gradu na Neretvi i u cijeloj Hercegovini te u političkom organiziranju hrvatskoga naroda. S prvim naznakama ratnih prijetnji i velikosrpske agresije uključuje se u organizaciju obrane grada, kao prvi suradnik legendarnog Tihomira Tihe Mišića (Ljuti Dolac, 25. lipnja 1958. – poginuo 15. svibnja 1992. u Mostaru), zapovjednika IV. bojne HVO Mostar i izabrana vijećnika Skupštine općine Mostar. A nakon Tihine pogibije Radmilo je postao zapovjednik IV. bojne. O ulozi mostarsko-duvanjskoga biskupa Pavla Žanića (1980.-1993.) u tom sudbonosnom vremenu iznio je zanimljivo svjedočanstvo, objavljeno u zborniku: U vjeri, nadi i ljubavi. Stoljetnica rođenja biskupa Pavla Žanića (1918.-2018.), CnaK, Mostar, 2018.[2] Istaknimo i to da je Radmilo kao zapovjednik IV. bojne, nakon Lipanjskih zora 1992. i oslobođenja lijeve obale Neretve, bio jedan od glavnih organizatora obnove vojne kapele u netom oslobođenoj vojarni “Sjeverni logor” u kojoj je prvu sv. Misu slavio tadašnji generalni vikar don Luka Pavlović (1947.-2021.). Žaklina i Radmilo trenutačno žive u Zagrebu i aktivni su djelatnici Hrvatske vojske.
S. Mihaela s ocem Radmilom i majkom Žaklinom
Marija Ostojić kći je roditelja Tomislava iz župe Krista Kralja Čitluk i Ivane rođ. Buntić s Paoče, župa Svetog Blaža Gradnići, koji su se vjenčali u Čitluku, i nastavili živjeti u Zagrebu gdje su se bili i upoznali. Marija je rođena u Zagrebu u župi Svete Klare, 2002., kao četvrto dijete, nakon sestara Danijele i Mihaele i brata joj Antonija, koji su osnovali obitelji. A Marija, završivši Gimnaziju, javila se u Družbu Kćeri Marije Pomoćnice, Salezijanki. Formaciju je imala u Turinu. Majka Ivana r. Buntić preminula je prije dvije godine, na spomendan sv. Josipa Radnika. Na zavjetovanju u Rimu sudjelovao je u koncelebraciji i don Zvonimir Tomaš, salezijanac sa službom župnoga vikara u župi Sv. Josipa na Banfici u Varaždinu, sin Zorana i Marine Salmanić, Hodovke, iz rotimske župe u Stolačkom dekanatu.
Don Zvonimir sa s. Mihaelom i s. Marijom
Novozavjetovanim sestrama Salezijankama i njihovim obiteljima želimo obilan Božji blagoslov u životu po zagovoru Svete Marije Pomoćnice i svetoga Ivana Bosca!
S. Marija s ocem Ivanom, sestrama i bratom i njihovim obiteljima
D. Vidović
[1] https://www.kmp.hr/prvi-redovnicki-zavjeti/
[2] Vidi članak u navedenu zborniku: Željko Majić, Čovjek neustrašivi, str. 259-260.
Izvor: Crkva na kamenu
