Različiti su uzroci i razlozi zašto ljudi posežu za ispijanjem alkoholnih pića. Tako imamo one koji piju iz dosade i obiteljske tradicije, drugi pak traže društvo i u tome vide socijalnu dimenziju života. Neki piju kako bi zaboravili ili kako oni misle riješili ili barem pobjegli od svojih problema i briga. Mladi počinju piti iz zabave i kao znak “zrelosti”. Upravo je ovo početak sunovrata u ovisnost o alkoholu koji se očituje u starijoj životnoj dobi. U malim količinama alkohol opušta psihičko stanje čovjeka, stvara osjećaj opuštenosti, potiče društvenost, lakše ulazimo u komunikaciju s drugim ljudima, stvara ugodno emocionalno stanje, daje osjećaj prihvaćenosti… No, teško je zaustaviti se na jednoj čaši. Čašica čašicu vuče. Brzo to jedno piće postaje nedostatno i osoba želi još jedno i još jedno i tako sve dok ne dođe u stanje opijenosti, dok alkohol nad čovjekom ne preuzme potpunu kontrolu. Povećavanjem ispijanja količine alkoholnih pića dolazi do potpuna gubitka osjećaja za odgovornost i stvarnost. Osoba gubi kontrolu nad sobom i svojim djelima. Postaje neuračunljiva. Alkoholičar gubi moć rasuđivanja i odgovorna djelovanja. Pronicljivo je zaključio engleski filozof Bertrand Russell da “je pijanstvo privremeno samoubojstvo”. Ono je doista privremeno samoubojstvo osobnoga dostojanstva, ali i dostojanstva vlastite obitelji. Apsolutno poniženje čovjeka.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu