Čuvajmo se prevelikoga ponosa i osjećaja da sve funkcionira dobro i da ništa ne treba mijenjati u bilo kojem sustavu, organizaciji ili zajednici koje smo dio. Onda kad čujemo superlative o našoj stvarnosti: najbolja je moja župa, moja biskupija, moja zemlja, moj narod, moja stranka, budimo oprezni jer tada nam imunitet potpuno slabi. Ranjivi smo osobito onda kada idealiziramo neki kontekst. Osobito nam je drago pohvaliti se i usporediti s nekim drugim, pa ćemo reći da smo mi pravi katolici za razliku od nekih drugih, drugdje. Opasno.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu