Poljubac je malen znak, ali može govoriti više od mnogo riječi. Njime izražavamo ljubav, prijateljstvo, zahvalnost, nježnost, radost, ali ponekad i tugu zbog rastanka. Posebno je snažan poljubac rastanka. U njemu se susreću ljubav i tuga, nada i čežnja. Kada se opraštamo od nekoga tko nam je drag, želimo tim posljednjim dodirom sačuvati njegovu blizinu. Zato poljubac ponekad ostaje u sjećanju dulje od bilo koje izgovorene rečenice.
Postoji, međutim, i poljubac koji nadilazi svaki ljudski poljubac – Božji poljubac. To nije poljubac usana, nego poljubac milosti, oproštenja i bezuvjetne ljubavi. Bog nas ljubi ne zato što smo savršeni, nego zato što smo njegova djeca.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu