Razvidno je da se u prvoj Crkvi izvorno bratstvo nije gradilo na naravi obilježenoj grijehom i zabludom, nego na zajedništvu u Gospodinu koji je pobijedio grijeh i svaku zabludu.
Kršćanin je morao u istom svijetu punom grješnika živjeti drugačije, svjedočeći da je moguće ne biti okaljan grijesima. Kršćanin koji nije živio autentično bio je time višestruko veći problem za zajednicu od pogana, jer je razarao iznutra zajednicu u kojoj je živio, te je bio nazovibrat.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu