No Bog nije stvorio čovjeka sama: od početka ‘muško i žensko stvori ih’ (Post 1,27). Njihovo združenje tvori prvi oblik zajednice osoba. Čovjek je naime po svojoj najdubljoj naravi društveno biće i bez odnosa s drugima ne može živjeti ni razviti svoje sposobnosti” (GS 12).
Ovom izjavom Drugi vatikanski sabor samo je interpretirao Isusovo učenje o stvaranju čovjeka i o ustanovi ženidbe. Kako vidimo, Sabor najprije kaže da je Bog stvorio čovjeka kao “muško i žensko” (Post 1,27), a potom da “njihovo združenje tvori prvi oblik zajednice osoba”. A Isus dok brani jednost i nerazrješivost braka, poziva farizeje da se vrate na početak stvaranja gdje piše kako je Bog stvorio “muško i žensko” (Post 1,27) te da “će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo” (Post 2,24). I Gospodin još svojim pravorijekom potvrđuje: “Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja” (Mt 19,6; usp. Mk 10,9).
Obje ove izjave, i saborska i Isusova, žele naglasiti činjenicu da Bog nije stvorio čovjeka samo kao muško i žensko, nego da je konačno stvaranje čovjeka dovršeno ustanovom ženidbe te da je čovjek “slika Božja” ne samo po svome muškom i ženskom čovještvu nego i po ženidbi kao intimnoj zajednici “bračnog života i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima” (GS 48).
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu