Živko Panev, protoprezbiter, stavrofor – s prsnim križem, makedonskoga podrijetla, rođen u Francuskoj 1961., novinar, od 2009. suosnivač je ugledna portala orthodoxie.com u Parizu, član je Arhiepiskopije Ruske pravoslavne Crkve u Zapadnoj Europi koja pripada Carigradskom patrijarhatu. Napisao je dva članka na spomenutom portalu, 6. i 8. veljače o odnosima Carigrada, Kijeva i Moskve.
U malo je kojoj pravoslavnoj zemlji crkvena situacija tako zamršena i međupravoslavno ranjena kao u Ukrajini, koja broji oko 46 milijuna stanovnika. U zemlji postoje tri Ukrajinske pravoslavne razdvojene Crkve: prva, “Ukrajinski pravoslavni patrijarhat” sa sjedištem u Kijevu, samoproglašen 1992. nakon uspostave neovisnosti Ukrajine 1991. godine. Ta Crkva ili Patrijarhat, iako nema kanonskoga priznanja ni od jedne druge pravoslavne Crkve, u Ukrajini je s najvećim brojem vjernika, oko 15 %, s oko 4900 župa ili parohija, s 46 episkopa na čelu sa samoproglašenim patrijarhom Filaretom Denisenkom (r. 1929.).
Na drugom je mjestu “Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovskoga patrijarhata” koja obuhvaća rusku manjinu i ukrajinske simpatizere, i ona sa sjedištem u Kijevu. Nju priznaju sve pravoslavne Crkve. Ona je jedina pravoslavna “kanonska” Crkva u Ukrajini. Ima čak 62 episkopa i oko 11 % pravoslavaca u Ukrajini ali su u opadanju, dio prelazi u ovu prvu, osobito Ukrajinci. Njih predvodi mitropolit Volodimir Sabodan (r. 1935.).
Treća je samoproglašena “Autokefalna ukrajinska Crkva”, koja je nastala 1917. godine nakon Listopadske revolucije u carskoj Rusiji. Ona ima oko 10 % svih pravoslavaca u Ukrajini i zalaže se za stvaranje jedinstvene Ukrajinske pravoslavne Crkve. Ima devet episkopa kojima je na čelu bio mitropolit Mefodije Kudrjakov (r. 1949.), od 2000. do 2015. godine, a od 2015. do danas Makarije Maletič (r. 1944.), sa sjedištem u Ternopilju u zapadnoj Ukrajini.
Ž. Panev piše 6. veljače: Carigradski bi patrijarhat mogao uskoro otvoriti predstavništvo u Kijevu, a možda i u Lavovu. Ukrajinska pravoslavna novinska agencija ima te podatke iz neslužbenih izvora i izvješćuje da bi odluka mogla biti donesena na jednoj od sljedećih sjednica Svetoga Sinoda Carigradskoga patrijarhata. Prema riječima stručnjaka, ako je Carigrad već donio takvu odluku, znatno bi se pogoršali odnosi između Ekumenskoga patrijarhata u Carigradu i ruskoga u Moskvi. Nekoliko poglavara drugih pomjesnih pravoslavnih Crkava, u osobnim priopćenjima, pozvalo je ekumenskoga patrijarha Bartolomeja da se ne upliće u ukrajinske crkvene poslove. Ukrajinska je Crkva pod jurisdikcijom Moskovskoga patrijarhata. A ukrajinski raskolnici – članovi ostalih dviju Crkava – kao i članovi Kijevske vlade opetovano su pozivali Ekumenski patrijarhat da izda tomos kojim bi priznao autokefaliju raskolničkom “Kijevskom patrijarhatu”. U prosincu prošle godine, tijekom sastanka s predstavnicima pravoslavne kanonske ukrajinske Crkve (one moskovske), patrijarh je Bartolomej rekao da bi se ukrajinski raskol trebao prevladati na kanonski način, kako se ne bi stvorilo “površno jedinstvo”.
Ipak, samo nekoliko dana prije toga sastanka, arhiepiskop Daniel Zelinsky (r. 1972.) iz pravoslavne ukrajinske Crkve u SAD-u i episkop Ilarion Rudnik (r. 1972.) iz pravoslavne ukrajinske Crkve u Kanadi, obojica ukrajinskoga podrijetla, ovisni o Ekumenskom patrijarhatu, susreli su se s raskolničkim “patrijarhom” Filaretom u Kijevu, čestitali mu imendanski blagdan, razgovarali “o pitanjima od obostrana interesa”. Hijerarsi ukrajinske pravoslavne Crkve Sjedinjenih Američkih Država (carigradskoga patrijarhata) odavno imaju prijateljske odnose s “patrijarhom” Filaretom. Oni su ga primili prije godinu dana, na svojoj bogosloviji Sveta Mudrost u Južnom Bound Brooku, New Jersey, kako bi razgovarali o “pitanju priznavanja ukrajinske pomjesne autokefalije od strane Ekumenskog patrijarhata u ‘srdačnu i prijateljskom razgovoru'”. Ista dvojica ukrajinskih hijerarha posjetila su “Kijevski patrijarhat” u Ukrajini 2015., bez blagoslova lokalnih kanonskih hijerarha, Moskovljana. Kanonska pravoslavna Crkva u Ukrajini tada je pozvala ekumenskog patrijarha da ne dopusti svojim hijerarsima miješati se u ukrajinske crkvene poslove i da ne obavljaju episkopske posjete bez blagoslova mjerodavnih dijecezanskih hijerarha. Ubrzo nakon spomenutog sastanka, u prosincu 2017., patrijarha Bartolomeja i predstavnika kanonske Ukrajinske pravoslavne Crkve, zajedno s episkopom Ilarionom Rudnikom iz Edmontona i iz Zapadne eparhije pravoslavne Crkve ukrajinske u Kanadi (patrijarhat carigradski) susreo se s “metropolitom” Makarijem, poglavarom “Autokefalne Ukrajinske pravoslavne Crkve”.
Ž. Panev izvješćuje 8. veljače na svome portalu da je Eugene Czolij, predsjednik ukrajinskoga svjetskoga kongresa, 30. siječnja 2018., u prostorijama Ekumenskog patrijarhata u Carigradu zamolio patrijarha Bartolomeja da odobri autokefaliju jednoj Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi. Tom je prigodom E. Czolij predstavio i podnio rezoluciju o godišnjoj skupštini na svjetskom kongresu 2017., pozivajući ekumenskoga patrijarha da izda tomos autokefalnosti ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi Kijevskoga patrijarhata.
– Carigradu bi odgovaralo izdati tomos – povelju priznanja za jednu Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu pod kojom bi se našli svi pravoslavci u Ukrajini. To bi bilo kanonsko odobrenje Carigradskoga patrijarha. Jednako bi tako željela i ona treća skupina zvana Autokefalna Crkva u Ukrajini. Jednako bi to prihvatile i pravoslavne Crkve u Americi i Kanadi, gdje su episkopi ukrajinskoga podrijetla. Time bi se povećao ne samo ugled Carigrada nego i broj onih koji su orijentirani prema Carigradu. Ali to nikako ne bi mogao mirno gledati Moskovski patrijarhat koji želi da se svi pravoslavci u Ukrajini priključe Autonomnoj ukrajinskoj Crkvi koja je ovisna o Moskvi. To, međutim, nitko od Ukrajinaca ne želi, pogotovo nakon agresije koju je Rusija izvršila na Ukrajinu 2014. godine i sebi pripojila Krim. Tako se govori o ekumenskom tomosu ili kanonskom priznanju, o svojevrsnu diplomatskom predstavništvu Carigrada u Kijevu, o molbama svjetskih ukrajinskih vijećnika i domaćih političara, a sve je neobično osjetljivo i bolno. Ako nije ranjena ekumena, jest – ranjena interorthodoxia.
Izvor: Crkva na kamenu