Na mjestu skrivenu od glavnoga morinskog puta, na Alipašinoj livadi (Livodi), u blagoj kotlini ispod brda Jakomira, početkom drugog desetljeća 20. st. sagrađena je crkva sv. Ilije. Radovi su započeli 1911., a dovršeni 1912. Crkvu su gradili majstori-kamenari Jozo i Vidoje Vujnović. Kamenoj crkvi, izgrađenoj za župnika nevesinjskog fra Ambre Mišetića, gravitirali su vjernici iz mjesta Crvnja, Busovače, Morina, Somina i Orlovca, ukupno oko 800 katoličkih duša u više od 100 kućanstava.1 Na blagdan sv. Ilije, 20. srpnja, svakoga bi ljeta bila prava svečanost. Svojoj svrsi crkvica je tako služila tri desetljeća, sve do nedaća Drugoga svjetskog rata. Odmah, naime, nakon što je 6. svibnja 1942. počela tzv. Treća neprijateljska ofenziva,2 područje oko crkve sv. Ilije na Morinama zauzeli su talijanski vojnici. Upravo u to rano proljeće, kada na Morinama zimska hladnoća još ne bi popuštala, talijanski su vojnici 7. svibnja 1942., kako bi se u svojim rovovima grijali, digli svu drvenu građu s crkve i sve što je bilo drveno u njoj – i to naložili.3 Tako je stradala crkva sv. Ilije. I poslije, za vrijeme rata i po njegovu svršetku, crkva je bila uzurpirana, a tako opustošena i posve otkrivena, najviše je, nažalost, služila za plandovanje stoke.4 Nakon što je 1948., u novom društveno-političkom okruženju, na Morinama osnovana Zadruga “Planinsko dobro”, klesani kamen s katoličke crkve sv. Ilije, kako je svjedočio danas već pokojni Ante Raguž (1932.-2011.) s Oblja, 1949. godine odnesen je i upotrijebljen dobrim dijelom za gradnju pekare Planinskoga dobra na Morinama.5 Tako su od nekadašnje kamene crkve sv. Ilije do danas ostali očuvani tek temelji.
U borbi za preživljavanje tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i nemirna poslijeratnog vremena teško je bilo očekivati da će se među planištarima, a gdje je moglo i biti, uz sve nedaće koje su narod pratile, očuvati pokoja fotografija iz života na Morinama u prvoj polovici prošloga stoljeća, pa tako i same crkve sv. Ilije. Međutim, upravo uoči ovogodišnjega Ilindana, u Arhivu Bosne i Hercegovine, instituciji koja već gotovo osam desetljeća, u više od 500 arhivskih fondova i zbirki, brižno čuva građu iz razdoblja od 15. do 21. stoljeća, pronađena je i fotografija morinske crkve, s natpisom na poleđini “katol. crkva sv. Ilije, Morinje, Nevesinje, 1939. god.”.
a. š.
1 I. Martić, “Moja sjećanja”, str. 28.
2 Opća enciklopedija JLZ, sv. 8, Zagreb, 1982., str. 280.
3 M. Okuka – N. Laketa, Morine u Hercegovini, Beograd, 2017., str. 163.
4 Svjedočenje Rade (Ilije) Lakete iz Kifina Sela kod Nevesinja od 1. rujna 2010.
5 Prema podatcima gosp. Slavka Katića, izvjesni Vuković s Bijele Rudine kod Bileće, tada vozač zadružnog kamiona, pričao je da je kamen s katoličke crkve na Morinama najprije probran, a potom je svaki ljepše klesan i obrađen komad odvezen u Nevesinje za gradnju nekog objekta.
Izvor: Crkva na kamenu