Post rješava brojne probleme današnjega čovjeka. Najviše pomaže kod očnih problema tako što izoštrava vid te za vrijeme posta odjednom vidimo koliko toga imamo kao jelo u svojoj kući. Svi se žalimo kako nemamo vremena – post i tu pomaže. Kada postiš, dan traje mnogo duže, čak ponekada toliko dugo da misliš kako nikada ne će završiti. Željni smo svi malo osame i mira. Nekako čudnovato, svi putovi dana u kojem postiš vode te u samoću tvoje sobe, a tako ti jednostavno bude i odbiti sve one besposličarske ponude kao što je obilaženje izloga ili ispijanje bespotrebnih kava. Onaj tko posti, vodi uredan “noćni život” – na vrijeme ide na počinak, a Bog mu “i u snu daje”. Mnogi bi htjeli promijeniti smjer života, ali im ne uspijeva. Post čini čovjeka odlučnijim, hrabrijim i ustrajnijim. Svjedoče brojni kako je post najsigurnije sredstvo kojim se donose ispravne životne odluke. Post nije za kukavice, jer dan u kojem postimo vodi nas u takvu avanturu duha te nikada ne možemo biti sigurni gdje će nas sve odvesti i što ćemo sve spoznati. Odavno mi na srcu leži misao jednoga svećenika koji je rekao: “Ako hoćeš saznati koja sila vlada tvojim životom, moraš postiti.” Dodala bih, ako želiš saznati išta o sebi, tko si, što želiš, što trebaš, što osjećaš…, trebaš postiti. Tek kada postimo, možemo vidjeti koliko smo duboko “zaglibili” u ovaj svijet.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu