Adventske srijede, uoči Nedjelje Caritasa, u Caritasovu radionicu u Centru za radno osposobljavanje osoba s razvojnim poteškoćama “Nazaret” ušao je poseban gost, sugrađanin Željko. Toga trenutka nismo ni znali da je toliko “poseban”, misleći da je došao nekoga posjetiti ili nešto pitati. Dok sam u hodniku pomagao našemu korisniku obući jaknu, prišao nam je i predstavio se. Zove se Željko. Upitao je tko je ravnatelj ovoga centra. Odgovorio sam da sam ja voditelj i upitao mogu li mu pomoći.
– Imam tri LCD uređaja za vas, reče kratko i britko.
– Mi imamo jedan stariji TV uređaj, ne trebaju nam tri… ali do nas se nalazi Sveta Obitelj, Rehabilitacijski centar za osobe s posebnim potrebama u kojoj se nalazi i stacionarni odjel, kojima će dobro doći televizori, informiram ga.
– A i vama bi trebao veći, primjećuje Željko i traži metar da izmjeri prostor u polici gdje stoji TV uređaj.
– Da sam znao da ovdje treba veći…, na glas razmišlja Željko.
Pitam ga je li on vlasnik neke tvrtke, neki šef ili slično.
– Ne, ja sam običan radnik, sa zanatskim zanimanjem, radim posebne zidarske i slične radove, odgovori. Meni ne treba nikakva reklama ili posebna zahvala za ovo što činim, ja sam običan čovjek, N. N. Treba činiti ovakva djela potrebitima, osobito u došašću, naglašava.
Toliko sam bio iznenađen ovim susretom i ovim čovjekom te sam u sebi zahvalio Gospodinu što ima i ovakvih dobrih ljudi.
Odlazimo do sestre Rudolfe u Stacionarni odjel kojoj Željko uručuje tri LCD uređaja. Ona također vidno iznenađena dobrotom i velikodušnošću iznenadna gosta obećava da će u molitvu za dobročinitelje uključiti i njega.
– Mi ćemo uređaje postaviti na nosače da je našim korisnicima koji su u krevetu lakše gledati TV, dodaje sestra. Sestra reče da će ona potražiti nosače i kupiti, a Željko joj objasni u kojoj ih trgovini može pronaći. Zapisuje broj telefona kako bi nam iz trgovine javili imaju li odgovarajući LCD uređaj za našu policu u dnevnom boravku. Ponovo mu sugeriram kako nama u Nazaretu nije žurno za taj TV i ako baš želi, može nam ga darovati za pola godine, godinu dana, već je previše učinio. Ali on ostaje pri svome. Za petnaestak minuta javlja nam iz trgovine da je pronašao odgovarajući uređaj i da odmah dolazi postaviti ga. Međutim, nakon pola sata Željko još nije stigao, što nam je bilo čudno, trgovina nije daleko, mogao je već doći. U tom na vrata ulazi Željko noseći novi uređaj ali i tri nosača sestri Rudolfi kako se ona ne bi mučila i tražila po trgovinama te se ispričava što kasni. Pozdravlja se s nama i ponovo inzistira na diskreciji te nam još jednom, praktično i poučno, posvjedoči Isusove riječi “neka ti ne zna ljevica što čini desnica”!
Izvor: Crkva na kamenu