U tekstu se poprilično blagim i odmjerenim tonom prigovorilo zbog nametanja srpskoga književnog jezika kao “jedinstvenoga državnog jezika” (u tisku, medijima, školstvu, upravi, zakonodavstvu, vojsci, javnom i političkom životu) i zbog potiskivanja hrvatskoga književnog jezika i njegova svođenja “u neravnopravan položaj lokalnog narječja”.
Za one potpisnike koji su bili članovi Saveza komunista, kazna je bila relativno blaga – izbacivanje iz partije (od “zvučnijih” imena izbačeni su: Jakša Ravlić, predsjednik Matice hrvatske, Ljudevit Jonke, Miroslav Brandt, Vlatko Pavletić, Ivo Frangeš, Dalibor Brozović, Petar Šegedin, Slavko Mihalić…) ili opomena pred isključenje (opomenu i ukor dobili su npr. Slobodan Novak, Josip Pupačić, Vjekoslav Kaleb, Aleksandar Flaker, Milivoj Slaviček), dok su ostali bili micani s mjesta voditelja znanstvenih i kulturnih ustanova.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu