Danas je ljudima veoma važna sreća i o njoj se mnogo priča i piše. Biti sretan je imperativ. Ako netko pronađe sreću u vjeri, gdje se ona zapravo jedino i nalazi, na to se gleda kao na zavaravanje samoga sebe. Korištenje antidepresiva i sedativa u današnjem sustavu obrnutih vrijednosti stvarnija je sreća nego ona sreća koju vjernik osjeća.
U svijetu koji je toliko slobodan i liberalan ostaje neodgovoreno pitanje zašto se vjera toliko diskriminira ako znamo da je ona nekim ljudima toliko važna. Osluškujući javni diskurs stječe se dojam da se svi ljudi brinu samo o tomu kako se osjećaju po pitanju svojih radnih prava, po pitanju spolne orijentacije, slobode kretanja ili prava da se sami odluče o cijepljenju, ali to zapravo nije istina, jer čovjek nije samo tijelo i toliko ljudi zaista vjeruje u Boga i svoju vjeru doživljavaju kao nešto najvrijednije što imaju u svome životu.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu