Ono što je svakoga istinoljubiva Hrvata i katolika ove godine na poseban način pogodilo, jest odluka Biskupskoga ordinarijata biskupije Gurk-Klagenfurt, da hrvatskim biskupima zabrani slavlje svete Mise na Bleiburškom polju. Jer, eto, prema njihovu mišljenju radi se o jednom fašističkom skupu od kojega se Crkva nije dovoljno distancirala. A upravo hrvatski nad/biskupi, svjesni vrijednosti i važnosti Bleiburga, već godinama kao predvoditelji svetih misnih slavlja daju posebnu intonaciju cijeloj komemoraciji. I da se radi o jednom dostojanstvenom nacionalnom i vjerskom slavlju i zajedništvu, svakom dobronamjernom je više nego jasno. To što se, kao i na svakom velikom okupljanju nađe pokoji cantor extra chorum – glas izvan zbora, prema našemu mišljenju nikako ne bi smjelo biti povodom za ovakav drastičan potez kojim je još jednom na brutalan način ubijena žrtva, povrijeđen cijeli hrvatski narod, a samu Crkvu u Hrvata etiketira se kao Crkvu koja podržava nacizam i fašizam. Preteške optužbe na koje se ne može ostati šuteći. Ako se već govori o miješanju politike u Crkvu i crkvena slavlja, onda se ta politika nikako ne može pronaći u okviru misnoga slavlja na Bleiburgu, nego u odluci dijecezanskoga upravitelja biskupije Gurk-Klagenfurt.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu