Država Božja

Vlastodršci se ne brinu kako bi im podanici bili što bolji, nego im je samo važno da su pokorni. Klimoglavci bivaju nagrađeni “poslom bez posla”. Nije važno rade li štogod, jedino je bitno da kimaju glavom na svaki potez svoga gospodara. Države nisu promicateljice ćudoredna, moralna ponašanja, nego su “gospodarice životâ”. One su tu da narod “opskrbe užitcima”, da bude dokoličarenja napretek, te se brinu da narod ne bi slučajno počeo razmišljati. Treba ga “zaposliti” svim i svačim: igrankama, skupovima, dokolicom, druženjem i svakojakim događanjem. U tome ritmu života čovjek ne smije sam sa sobom i sa svojim Bogom ostati ni jednoga trenutka. Porazno! Strašno! Ubitačno!
Kao i u svako povijesno vrijeme, Crkva je i danas pred velikim izazovom. Na ove probleme trebalo bi naći adekvatan odgovor. Valjalo bi pokušati očuvati što se očuvati može. Treba svakodnevno ponavljati i inzistirati na očuvanju kršćanskih ideala. Svijet je opasno zaplivao niz otrovanu rijeku, možda otrovaniju nego ikada do sada u ljudskoj povijesti. Zbog onoga što sv. Augustin nabraja, propala je Ciceronova država. Mi smo pozvani graditi neprolaznu Državu Božju – Civitas Dei.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu