Istina se danas uvelike relativizira pa se može čuti: Koliko ljudi, toliko različitih istina. Iz ovoga zaključujemo da se često istina prikazuje kao laž, a laž kao istina. Naime, u svezi s nekim predmetom može postojati samo jedna istina. Sve što je u suprotnosti s tom istinom, odnosno s činjenicama, obična je laž i prijevara. Istinu treba tražiti, propitivati činjenice koje govore njoj u prilog. Čovjek koji želi naći istinu mora biti istinoljubiv, a to bi značilo, uvijek istinu isticati i zastupati, i to bez obzira na posljedice. Očito, naše je društvo daleko od ovoga. Dovoljno je pogledati funkcioniranje našega sudskog sustava. Može istina biti na vašoj strani, ali onaj jači, moćniji, gotovo redovito dobiva parnicu. “U društvu i kulturi koji su relativizam prečesto uzimali kao vlastiti credo – relativizam je postao neka vrsta dogme – u takvu društvu nedostaje svjetla istine, štoviše, govoriti o istini smatra se opasnim” (Benedikt XVI., Naučiti vjerovati, Split, 2013., str. 38). Možda nikada do sada nije bilo opasno govoriti o istini kao što je to danas. Svjetski kapital, multinacionalne kompanije, razni moćnici postali su gospodari ukupna svjetskog poretka. Kontroliraju i usmjeravaju sve svjetske procese, a mediji su im produžena ruka jer ovise o njihovu kapitalu. Ako se neki znanstvenik s čvrstim znanstvenim dokazima usudi nešto reći što njima ne ide u prilog, vrlo će brzo na svojoj koži osjetiti posljedice. Tako je relativizam doveo do apsolutizma i totalitarizma, odnosno živimo u vremenu “diktature proletarijata”, na jedan novi način.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu