Govorili smo o brojnim znanstvenicima svjetskoga značaja koji su za svoga života bili vjernici. Time smo opovrgnuli onu tezu da su vjernici neobrazovani primitivci, dok inteligentni ljudi znanosti ne vjeruju u Boga. No u ovu nam se priču upliću dva lika koja su svojim znanstvenim radom ušla u sukob s Katoličkom Crkvom. To su Galileo Galilei (1564.-1642.) i Giordano Bruno (1548.-1600.).
U Galileijevo vrijeme u svijetu znanosti vladao je geocentrični sustav Klaudija Ptolomeja (85.-165.) koji je govorio da se u svemiru sunce, zvijezde i svi planeti kreću oko Zemlje koja čvrsto i mirno stoji u svemiru. To je Ptolomeju nalagalo jednostavno empirističko znanje: svaki dan gleda Sunce kako prelazi s jednoga kraja neba na drugi, dok mu je Zemlja čvrsto pod nogama. Toj se ideji priklonila Crkva i kao nositeljica znanosti toga doba i kao učiteljica svoga vjerskog nauka, tj. koncept po kojem je Zemlja u središtu svemira veoma lijepo izražava važnost čovjeka koju mu je Bog dao.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.