VATIKAN (VN) – Dan nakon Božića u Crkvi se, 26. prosinca, slavi blagdan svetoga Stjepana prvomučenika, Isusova svjedoka i prvoga u nizu onih koji i dalje donose svjetlo u tminu, koji blistaju Isusovim svjetlom; nemaju svojega svjetla; ni Crkva nema svojega svjetla. Zbog toga su ih stari oci zvali “otajstvom mjeseca”. Poput mjeseca koji nema svoju svjetlost, svjedoci nemaju vlastitu svjetlost, nego su sposobni uzeti je od Isusa i odražavati je, rekao je papa Franjo u podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja.
Stjepan je prvi mučenik, prvi đakon, odnosno prvi “služitelj”, pun milosti, kako čitamo u Djelima apostolskim, koji je suobličio svoj život prema Kristovu životu. To svjedoči njegovo uhićenje i kamenovanje, uz posljednje riječi molitve i oprosta njegovim ubojicama, istaknuo je Papa te se zadržao na identitetu i snazi Isusovih svjedoka. On je prvi mučenik, odnosno prvi svjedok, prvi u nizu braće i sestara koji sve do danas nastavljaju donositi svjetlost u tminu; osobâ koje na zlo odgovaraju dobrom, koje ne popuštaju nasilju i laži, nego prekidaju uvojnicu mržnje blagošću ljubavi. Ti svjedoci pale Božje svitanje u noćima svijeta.
Ali, kako se postaje svjedok? Nasljedujući Isusa, uzimajući svjetlo od Njega. To je put za svakoga kršćanina, a sv. Stjepan nam daje primjer. Njegov je život bio služenje, a njegova je smrt bila obilježena praštanjem. Naime, kada je uhićen, osuđen i ubijen, kao Isus, molio je i praštao. Međutim, ima li doista smisla davati ta svjedočanstva dobrote danas, kada se svijetom širi zloća? Čemu služi moliti i praštati? Samo kako bismo dali dobar primjer? Ali, čemu to služi? – upitao je papa Franjo.
Zapravo, nije tu samo pitanje primjerâ; ljubav, naime, može promijeniti povijest. Među onima za koje je Stjepan molio i kojima je oprostio bio je jedan mladić, Savao, koji je odobravao Stjepanovo ubojstvo. On, koji se malo poslije, milošću Božjom, obratio, primivši i prihvativši Isusovo svjetlo, te postao Pavao, najveći misionar u povijesti.
Pavao se rađa upravo iz Božje milosti, ali kroz Stjepanov oprost, kroz njegovo svjedočanstvo. Eto sjemena njegova obraćenja. To je dokaz da geste ljubavi mijenjaju povijest; i one malene, skrivene, svakodnevne. Jer Bog vodi povijest putem ponizne hrabrosti onoga tko moli, ljubi i prašta. Brojni skriveni sveci, sveci iz susjedstva, skriveni svjedoci života, malim gestama ljubavi mijenjaju povijest. Biti Isusovi svjedoci, i za nas vrijedi. Gospodin želi da od svojega života učinimo izvanredno djelo, i to kroz uobičajene, svakodnevne geste.
Kako možemo promijeniti svoj život? Čak i samo darujući svjetlo jednog osmijeha, čak i jednostavno bježeći od brbljarija i ogovaranja ili moleći za onoga tko pogriješi i praštajući kada ima napetosti. Tako možemo donijeti Isusa u obitelj, na radno mjesto, posvuda. Kada vidimo nešto što nije u redu, umjesto da kritiziramo, ogovaramo i žalimo se, molimo za onoga tko je pogriješio i za tu tešku situaciju.
I kada u kući dođe do rasprave, umjesto da nastojimo prevladati pokušajmo umiriti, te svaki put krenuti ispočetka, praštajući onima koji su nanijeli uvrjedu, objasnio je Papa te dodao da su to male stvari, ali koje mijenjaju povijest, jer otvaraju vrata, otvaraju prozor Isusovoj svjetlosti. Sveti Stjepan, dok je dobivao kamenje mržnje, vraćao je riječi oprosta. Tako je promijenio povijest. I mi možemo svakoga dana mijenjati zlo u dobro, kako kaže jedna mudra izreka: “Budi poput palme; bacaju na nju kamenje, a ona daje da padaju datulje”.
I danas mnogi trpe kao sveti Stjepan, jer su diskriminirani, progonjeni i ubijeni zbog svjedočenja Krista. Danas molimo za one koji trpe progone zbog Isusova imena. Na žalost, mnogo ih je. Više ih je nego u prvim vremenima Crkve. Povjerimo Gospi tu svoju braću i sestre koji na pritiske odgovaraju blagošću te, kao pravi Isusovi svjedoci, zlo pobjeđuju dobrom.
Izvor: Crkva na kamenu/VN