VINJANI – U župi sv. Josipa u Vinjanima proslavljen je 26. srpnja 2016. sv. Joakim i sv. Ana, Gospini roditelji, odnosno sv. Ana koju je puk izabrao za zaštitnicu kapelice s mrtvačnicom na Rakića groblju. Misno slavlje predvodio je kapucin iz imotskih Vinjana fra Ante Kukavica u koncelebraciji s 30-ak svećenika na čelu s mjesnim župnikom don Jozom Blaževićem. Na Misi toga svečanog dana sabrao se velik broj vjernika, njih blizu tisuću, iz Vinjana i okolnih župa. Vjernici rado dolaze na ovo sveto mjesto jer ovdje se moli ovoga dana, kao i svake prve subote u mjesecu, blagoslov od Boga za bračne parove i obitelji kao i one koji su na putu zasnivanja braka po zagovoru sv. Ane, koju naročito zazivaju žene željne poroda i trudnice.
Predvoditelj fra Ante, koji ove godine slavi 40. obljetnicu svećeništva, u svojoj prigodnoj propovijedi govorio je o svecima dana, Joakimu čije ime znači “pripremanje Gospodinovo” i Ani čije ime znači Milost, Dar. O njima u Svetom Pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz 2. st. (knjige biblijskoga sadržaja koje se ne ubrajaju u kanon Svetoga Pisma), koji se općenito naziva Protoevanđelje sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio na dva dijela: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za oproštenje svojih grijeha. U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti kćer, a kada ju je dobila, dala joj je ime Marija. Nadalje je propovjednik poticao sabrane vjernike na nasljedovanje Aninih i Joakimovih vrlina što su ih i doveli do svetačke aureole. U povijesti Crkve imamo više primjera gdje su supružnici svojim svetim životom zaslužili uzdizanje na čast oltara. Mi vjernici nada sve slavimo Boga, a sveci nam mogu pomoći u tome da se svojim životom svidimo Bogu, a onda ćemo zacijelo biti dragi svakome u ovome svijetu. Potaknuo je i na razmišljanje o našemu narodu i potrebi rađanja djece, te ustrajnoga odgoja do vjerske i svekolike druge zrelosti, u čemu nam može biti uzorom sv. Ana koja je odgojila Kristovu majku i našu duhovnu majku.
Izvor: Crkva na kamenu