Svećenici su poslani u svijet bez identiteta, vjerske indiferentnosti, neautentična života, kulture kompromisa sa zlom, neprijateljskoga raspoloženja spram svećenika i Crkve, poslani su k narodu odmetničkom što se odvrže od Boga, tvrdokorna pogleda i okorjela srca (Ez 2,2-5). Većim dijelom vjerničko svjedočenje u društvu hladno je i anemično, neautentično i licemjerno. U takvu okruženju svećenik se lako uklopi sa svijetom u koji je poslan postajući dio svijeta. Papa Benedikt XVI. kaže: “Svećenik je onaj po kome prolazi snaga Gospodnja – uvijek je u napasti naviknuti se na veličinu i učiniti je rutinom.” Kada se navikne na Boga i kada mu Bog postane rutina, znak je apsolutne krize svećeničkog identiteta. To je znak da je svećenik postao ono – štogod to bilo. Postanu “profesionalci” i “menadžeri” koji više ili manje dobro upravljaju povjerenim im službama. Ali snaga Gospodnja ne prolazi kroz njih.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu