Poganima je bila banalnost propisati caru božanske naslove i atribute, no za kršćane bi to bio nedopustiv otpad od vjere. Doista, ta njihova lukavost koja je djelovala naoko banalno u sebi je skrivala nešto veoma izopačeno, jer su i pogani znali da bi takvo priznanje bilo izravno protiv Krista kojega su mrzili u tolikoj mjeri za koju nije bilo razumskog obrazloženja.
Neprevarljivo je pravilo da se oni koji nemaju izgrađenih ćudorednih stavova ni vrijednosti zaklinju u izmišljene ljudske vrijednosti i prigibaju noge pred ljudskim veličinama uzdajući se u idolatriju ljudskih veličina i političkih “vrijednosti”. Oni se pozivaju na napredak a uporno žure prema propasti, prema ništavilu i smrti.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu