Posljedica sotonskoga djelovanje jest da čovjek izgubi pamet, te ne uspijeva svojim razumom doći do istine, ujedno postaje nesposoban gospodariti vlastitim životom. Istodobno postaje žrtva strasti i mašte, snažnih i zavodljivih emocija koje dolaze iz pokumirene duše koja radije voli štovati idole, nego Boga živoga, Stvoritelja i Oca svega. Također izgubi pravu svijest o sebi, divi se vlastitoj veličini i sposobnosti, te zbog takve krive svijesti o sebi, postavlja se na mjesto kojoj joj ne pripada.
Kršćani su štovanje idola, koje se u onome vremenu činilo bezazlenim, pa čak i korisnim u različitim područjima života pojedinca i društva, prokazivali kao izravno sotonsko djelo kojim je Sotona zavodio i zbunjivao čovjeka, navodeći ga da pravoga i živoga Boga makne s prvoga mjesta iz svoga života, postavljajući potom surogate nepostojećih i izmišljenih božanstava prikazivanih u različitim obličjima kao kipove i slike.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu