Vjerojatno ovo iskustvo prve Crkve vrijedi i danas kada nema službeno ni pravih ni lažnih proroka, jer je razdoblje njihova djelovanja prošlo, no svaki je vjernik po krštenju primio i proročku zadaću. Ako je ne vrši ili je ne vrši na vjerodostojan način, svrstao se na krivu stranu, umjesto da bude Božji prorok.
Lažni prorok je u službi idolatrije, te tko njega sluša, idolopoklonik je. Tko se utječe lažnome proroku, taj se opredijelio za idolopoklonostvo i odmak od Boga. U konačnici, opredijelio se za zlo i za grijeh.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu