Pad u idolatriju bio je doduše jedan od najčešćih otpada od vjere, jer je čovjeku onoga vremena štovanja kojekakvih idola i božanstava bilo vrlo prirođeno i prema tome su stvorili svoje religiozne navike. Za kršćane je pak svaki odmak od jedinoga i pravoga Boga bio teški grijeh, a napose je pad u idolatriju bio i teški grijeh i vrlo nerazuman čin.
Kršćani doista nikada nisu mogli pristati da štuju bogove koji su plod ljudske mašte i ljudskih ruku, nego samo Boga koji je zaslužio takvo čašćenje, a kojega čovjek može otkriti dijelom po njegovim djelima, a cjelovito iz njegova očitovanja ljudima.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu