Župnik, dakle, ima pravo na jednomjesečni godišnji odmor, neprekidan ili prekinut, ne računajući dane godišnje duhovne obnove (kan. 533, § 2). Osim prava na mjesec dana godišnjeg odmora, svećenik je dužan sudjelovati na duhovnim vježbama kako bi redovito hranio svoj duhovni život.
Kad je svećenik na godišnjem odmoru, on ne prestaje vršiti svoju službu gdje god se nalazio; samo je privremena odsutnost iz njegove župe. Tijekom “odmora” svećenik, za razliku od ljudi koji su vezani za svoj posao, nastavlja “raditi” drugim tempom i s drugim ljudima za kraljevstvo Božje, održavajući i vlastiti molitveni život i/ili odnos s Bogom. To znači da može koristiti odmor kao župnik, ali ne i kao svećenik.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu