Dobri pastir svakoj ovci nadijeva ime – Gala, Roga, Šuša, Zrna… Glavna je zadaća pastira da vodi svoje stado na nove ispaše. On ide ispred njih, one idu za njim. On ih hrani i štiti. Od njih i za njih živi. One poznaju glas pravoga pastira i odmah trče za njim. Kada ovce čuju tuđinčev glas, ostanu zbunjene. I ne polaze za njim. Mogu se tuđinci prerušiti u pastira, i neko vrijeme glumiti – “zbore moje, a rade svoje” tumači sv. Augustin – ali ne će moći tako trajno ostati. Doći će trenutak kada će se prepoznati tko je tko.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu